Biblija u jednoj godini.

Na 262. dan svjedočimo Isusovim čudima, uključujući hranjenje tisuća i hodanje po vodi, kao i njegovim uputama o vjeri i učeništvu u Mateju 14-17. Izreke 19:9-12 pojačavaju lekcije o pravdi, razboritosti i strahu Gospodnjem, povezujući praktičnu mudrost sa svakodnevnim životom.

Poglavlje 14

1. U ono vrijeme doèu Herod tetrarh za Isusa

2. pa reèe svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."

3. Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.

4. Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"

5. Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

6. Na Herodov roðendan zaplesa kæi Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.

7. Zato se zakle dati joj što god zaište.

8. A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reèe, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."

9. Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.

10. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

11. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

12. A uèenici njegovi doðu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

13. Kad je Isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u osamu. Doèuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.

14. Kad on iziðe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izlijeèi njegove bolesnike.

15. Uveèer mu pristupe uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

16. A Isus im reèe: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

17. Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."

18. A on æe im: "Donesite mi ih ovamo."

19. I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi i dade kruhove uèenicima, a uèenici mnoštvu.

20. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.

21. A blagovalo je oko pet tisuæa muškaraca, osim žena i djece.

22. I odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.

23. A pošto otpusti mnoštvo, uziðe na goru, nasamo, da se pomoli. Uveèer bijaše ondje sam.

24. Laða se veæ mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.

25. O èetvrtoj noænoj straži doðe on k njima hodeæi po moru.

26. A uèenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

27. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

28. Petar prihvati i reèe: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doðem k tebi po vodi!"

29. A on mu reèe: "Doði!" I Petar siðe s laðe te, hodeæi po vodi, poðe k Isusu.

30. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, poène tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"

31. Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

32. Kad uðoše u laðu, utihnu vjetar.

33. A oni na laði poklone mu se nièice govoreæi: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

34. Pošto preploviše, doðu na kraj, u Genezaret.

35. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike

36. te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Poglavlje 15

1. Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreæi:

2. "Zašto tvoji uèenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"

3. On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?

4. Ta reèe Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smræu neka se kazni!

5. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide neka bude sveti dar,

6. ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rijeè Božju radi svoje predaje.

7. Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

8. Narod me ovaj usnama èasti, a srce mu je daleko od mene.

9. Uzalud me štuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske."

10. Tada dozove mnoštvo i reèe: "Slušajte i razumijte!

11. Ne oneèišæuje èovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to èovjeka oneèišæuje."

12. Tada pristupe k njemu uèenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su èuli tu rijeè?"

13. On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit æe se.

14. Pustite ih! Slijepi su, voðe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica æe u jamu pasti."

15. Petar prihvati i reèe mu: "Protumaèi nam tu prispodobu!"

16. A on reèe: "I vi još uvijek ne razumijete?

17. Ne shvaæate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.

18. Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneèišæuje èovjeka.

19. Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, kraðe, lažna svjedoèanstva, psovke.

20. To oneèišæuje èovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneèišæuje èovjeka."

21. Isus zatim ode odande i povuèe se u krajeve tirske i sidonske.

22. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziðe vièuæi: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kæi mi je teško opsjednuta!"

23. Ali on joj ne uzvrati ni rijeèi. Pristupe mu na to uèenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer vièe za nama."

24. On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."

25. Ali ona priðe, pokloni mu se nièice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"

26. On odgovori: "Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima."

27. A ona æe: "Da, Gospodine! Ali psiæi jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!"

28. Tada joj Isus reèe: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kæi toga èasa.

29. Otišavši odande, doðe Isus do Galilejskog mora, uziðe na goru i sjede ondje.

30. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izlijeèi.

31. Gledajuæi kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

32. A Isus dozva svoje uèenike pa im reèe: "Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neæu da ne klonu putem."

33. Kažu mu uèenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"

34. A Isus im reèe: "Koliko kruhova imate?" Oni æe: "Sedam, i malo riba."

35. Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,

36. uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše uèenicima, a uèenici mnoštvu.

37. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.

38. A blagovalo je èetiri tisuæe muškaraca, osim žena i djece.

39. Tada otpusti mnoštvo, uðe u laðu i ode u kraj magadanski.

Poglavlje 16

1. Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajuæi ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.

2. On im odgovori: "Uveèer govorite: 'Bit æe vedro, nebo se žari.'

3. A ujutro: 'Danas æe nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.

4. Naraštaj opak i preljubnièki znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

5. Uèenici doðoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha.

6. A Isus im reèe: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"

7. Oni zamišljeni meðu sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."

8. Zamijetio to Isus pa reèe: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?

9. Zar još ne shvaæate, ne sjeæate li se onih pet kruhova na pet tisuæa i koliko košara nakupiste?

10. I onih sedam kruhova na èetiri tisuæe i koliko košara nakupiste?

11. Kako onda ne shvaæate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, èuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog."

12. Tada razumješe kako im ne reèe da se èuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.

13. Kad Isus doðe u krajeve Cezareje Filipove, upita uèenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Èovjeèji?"

14. Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treæi opet da je Jeremija ili koji od proroka."

15. Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"

16. Šimun Petar prihvati i reèe: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."

17. Nato Isus reèe njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

18. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit æu Crkvu svoju i vrata paklena neæe je nadvladati.

19. Tebi æu dati kljuèeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit æe svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit æe odriješeno na nebesima."

20. Tada zaprijeti uèenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

21. Otada poèe Isus upuæivati uèenike kako treba da poðe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara sveæenièkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne.

22. Petar ga uze na stranu i poèe odvraæati: "Bože saèuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"

23. Isus se okrene i reèe Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

24. Tada Isus reèe svojim uèenicima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

25. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naæi æe ga.

26. Ta što æe koristiti èovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što æe èovjek dati u zamjenu za život svoj?

27. Doæi æe, doista, Sin Èovjeèji u slavi Oca svoga s anðelima svojim i tada æe naplatiti svakomu po djelima njegovim."

28. "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide Sina Èovjeèjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

Poglavlje 17

1. Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

2. i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

3. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

4. A Petar prihvati i reèe Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoæeš, naèinit æu ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

5. Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"

6. Èuvši glas, uèenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.

7. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reèe: "Ustanite, ne bojte se!"

8. Podigoše oèi, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

9. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viðenje dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne uskrsne."

10. Upitaše ga uèenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?"

11. On im odgovori: "Ilija æe doduše doæi i sve obnoviti.

12. No velim vam: Ilija je veæ došao, ali ga ne upoznaše, veæ uèiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Èovjeèjemu trpjeti od njih."

13. Tada razumješe uèenici da im to reèe o Ivanu Krstitelju.

14. Kada doðoše k mnoštvu, pristupi mu èovjek, padne pred njim na koljena

15. i reèe: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjeseèar i zlo mu je. Èesto doista pada u oganj i èesto u vodu.

16. Dovedoh ga tvojim uèenicima i ne mogoše ga izlijeèiti."

17. A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

18. I zaprijeti Isus zloduhu te on iziðe iz njega. I ozdravi djeèak toga èasa.

19. Tada uèenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?"

20. Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušièino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit æe se i ništa vam neæe biti nemoguæe."

21. #

22. A kad su se skupili u Galileji, reèe im Isus: "Sin Èovjeèji ima biti predan ljudima u ruke

23. i ubit æe ga, ali on æe treæi dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.

24. Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Uèitelj vaš ne plaæa dvodrahme?"

25. "Plaæa", odgovori. A kad on uðe u kuæu, pretekne ga Isus: "Što ti se èini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuðih?"

26. Kad on odgovori: "Od tuðih!", reèe mu Isus: "Sinovi su, dakle, osloboðeni.

27. Ali da ih ne sablaznimo, poði k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiðe uzmi, otvori joj usta i naæi æeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."

9. Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada.

10. Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima.

11. Um èovjeka usteže od srdžbe, a èast mu je oprostiti krivicu.

12. Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju.