Biblija u jednoj godini.

Na 250. dan, Jeremija 39-40 pripovijeda o padu Jeruzalema i prijelazu vodstva, razmišljajući o vjernosti i božanskom sudu. Judita 10-11 zaključuje njezina djela hrabrosti i vodstva štiteći svoj narod. Izreke 17:9-12 uče o oprostu, razboritosti i pravdi, naglašavajući važnost mudrog djelovanja u svim situacijama.

Poglavlje 39

1. Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede.

2. Jedanaeste godine kralja Sidkije, èetvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad.

3. Uðoše sve vojskovoðe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovoðe kralja babilonskoga.

4. Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata izmeðu dva zida, noæu iziðoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi.

5. Ali ih èete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreèe sud.

6. I kralj babilonski dade u Ribli pred oèima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odliènike judejske.

7. Sidkiji iskopa oèi, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.

8. Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuæe naroda i porušiše bedeme jeruzalemske.

9. Ostatak puèanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže.

10. A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja.

11. O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže:

12. "Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne èini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio."

13. Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovoðe kralja babilonskoga

14. poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamnièkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta meðu narodom.

15. Dok je Jeremija bio zatvoren u tamnièkom dvorištu, doðe mu rijeè Jahvina:

16. "Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da se ispune moje rijeèi protiv ovoga grada, na nesreæu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oèi obistine,

17. ja æu te u onaj dan spasiti - rijeè je Jahvina - i neæeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršæeš,

18. jer ja æu te pouzdano spasiti te neæeš od maèa poginuti, nego æeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rijeè je Jahvina."

Poglavlje 40

1. Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je veæ, u lance okovan, bio meðu svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje voðahu u Babilon.

2. Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže reèe mu: "Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesreæom ovome mjestu.

3. Izvršio je i uèinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo.

4. Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, poði sa mnom i oko æe moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja iæi sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš iæi kamo ti oko želi i gdje æe ti biti dobro.

5. Ako, dakle, hoæeš ostati, možeš poæi Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš iæi kamo ti drago." Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti.

6. Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega meðu narodom koji je ostao u zemlji.

7. Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo.

8. I doðoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi.

9. Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reèe: "Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit æe vam dobro.

10. A ja æu, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožðe, poberite voæe i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste."

11. I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama.

12. I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grožða i drugoga voæa.

13. A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici poðoše Gedaliji u Mispu

14. te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova.

15. Tada reèe Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neæe doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?"

16. Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu."

Poglavlje 10

1. Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu,

2. ustade gdje bijaše pala nièice, dozva svoju sluškinju i siðe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.

3. Svuèe sa sebe kostrijet, skide udovièke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašæu, poèešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveèane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše.

4. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi oèarala oèi ljudi koji je budu gledali.

5. Sluškinji preda mijeh vina i vrè ulja, napuni dvojaèe jeèmenom kašom, pogaèama suhoga voæa i èistim hljebovima; sve to složi i stavi na nju.

6. Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom.

7. Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa æe joj:

8. "Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema."

9. Judita se pokloni Bogu, a njima reèe: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Iziæi æu i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila.

10. Otvoriše joj, pa Judita iziðe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli.

11. Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže.

12. Zaustaviše je i upitaše: "Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "Kæi sam Hebrejaca i bježim od njih, jer æe vam se uskoro predati da vam budu hrana.

13. Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat æu mu put kojim æe morati poæi da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog èovjeka, ni jedne žive duše."

14. Dok su ti ljudi slušali rijeèi njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj:

15. "Spasila si svoj život požurivši se da siðeš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru: nas nekolicina pratit æemo te dok te ne predamo u ruke njegove.

16. Kada se budeš našla pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono što si kazala i on æe s tobom postupati dobro."

17. Izabraše izmeðu sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji njezinoj, pa ih dovedoše do Holofernova šatora.

18. U taboru se sve uskomešalo: vijest o Juditinu dolasku poðe od usta do usta po svim šatorima. Doðoše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao.

19. Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog èovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet."

20. Holofernove straže i dvorjanici njegovi iziðoše i uvedoše Juditu u šator.

21. Holoferno je poèivao na ležaljci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja.

22. Izvijestiše ga o dolasku njezinu i on iziðe na šatorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.

23. Kad se Judita naðe pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadiviše ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvši nièice. Sluge je Holofernove podigoše.

Poglavlje 11

1. Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluèiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje.

2. Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.

3. Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život æe ti biti pošteðen noæas a i poslije.

4. Nitko ti neæe nanijeti zla, nego æe se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora."

5. Judita mu odgovori: "Poslušaj rijeèi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neæu noæas govoriti laži svome gospodaru.

6. Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog æe ti pomoæi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neæe biti razoèaran sa svojih pothvata.

7. Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moæ onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biæe! Pomoæu tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuæi vrijednosti tvojoj, i divlje i domaæe životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuæu njegovu.

8. Doèuli smo veæ i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeæu.

9. Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijeæanju; buduæi da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom.

10. A sada, moæni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti maè, osim ako sagriješi Bogu svome.

11. Ali da moj gospodar ne bi ostao razoèaran i promašio u svome pothvatu, past æe na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poèinivši bezakonje.

12. Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluèiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio.

13. Èak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, èuvane i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.

14. Otpravili su u Jeruzalem, buduæi da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeæa starješina.

15. Èim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit æe ti predani na uništenje.

16. Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu æe se zaèuditi sva zemlja kada za nj èuje.

17. Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh.

18. Zatim æu se vratiti i tebe obavijestiti, i ti æeš tada izaæi sa svom vojskom. Meðu njima neæe biti nikoga da ti se odupre.

19. Odvest æu te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit æu usred njega prijestolje tvoje. Ti æeš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neæe zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam."

20. Te se rijeèi svidješe Holofernu i svima njegovim slugama. Zadiviše se mudrosti njezinoj te uzviknuše:

21. "Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrošæu razlaganja."

22. A Holoferno joj reèe: "Dobro je uèinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moæ, a propast onima koji su prezreli moga gospodara.

23. A ti si plemenita izgledom i lijepo zboriš. Budeš li sve uèinila kao što si kazala, tvoj Bog postat æe i moj Bog, a ti æeš provoditi svoje dane u palaèi kralja Nabukodonozora i bit æeš slavna na svoj zemlji."

9. Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.

10. Razumna se ukor jaèe doima nego bezumna stotina udaraca.

11. Opak èovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.

12. Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.