Biblija u jednoj godini.

Na 222. dan, Izaija 65 otkriva obećanja o novom stvaranju i nadi za narod, što je u suprotnosti s tvrdoglavošću Izraela. Ezekiel 23-24 razotkriva stroge osude nevjernosti, dok Mudre izreke 13:21-25 uče o posljedicama djela i važnosti discipline, potičući čitatelja da slijedi put mudrosti.

1. Potražiše me koji ne pitahu za me, naðoše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje.

2. Svagda sam pružao ruku narodu odmetnièkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim,

3. narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama,

4. na grobovima stanuju i noæe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meæu u zdjele jela neèista.

5. I još govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan.

6. Evo, sve je napisano preda mnom: neæu ušutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra,

7. za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrðivali me na brežuljcima - izmjerit æu im u krilo plaæu za djela prijašnja.

8. Ovako govori Jahve: "Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako æu uèiniti i ja radi slugu svojih, neæu sve uništiti.

9. Izvest æu iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit æe ih odabranici moji, i moje æe se sluge ondje naseliti.

10. Šaron æe postati pašnjak ovcama, a nizina akorska poèivalište govedima - narodu mojem koji mene traži.

11. A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,

12. za maè sam vas odredio - past æete nièice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste èinili što je zlo u oèima mojim, izabirali ste što mi nije po volji."

13. Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati. Evo, sluge æe moje piti, a vi æete žeðati. Evo, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti.

14. Evo, sluge æe se moje radovati od sreæe u srcu, a vi æete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!

15. Ime æete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on æe zvati drugim imenom.

16. Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje æe nevolje biti zaboravljene, od oèiju mojih bit æe sakrivene.

17. Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neæe spominjati niti æe vam na um dolaziti.

18. Veselite se i dovijeka klièite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.

19. I klicat æu nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neæe èuti ni plaèa ni vapaja.

20. U njemu više neæe biti novoroðenèeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlaði æe umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim æe se smatrati.

21. Gradit æe kuæe i stanovat' u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov.

22. Neæe se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit æe k'o vijek drveta, izabranici moji dugo æe uživati plodove ruku svojih.

23. Neæe se zalud muèiti i neæe raðati za smrt preranu, jer æe oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.

24. Prije nego me zazovu, ja æu im se odazvat'; još æe govoriti, a ja æu ih veæ uslišiti.

25. Vuk i jagnje zajedno æe pasti, lav æe jesti slamu k'o govedo; al' æe se zmija prahom hraniti. Nitko neæe èiniti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.

Poglavlje 23

1. Doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, bile dvije žene, kæeri jedne matere.

3. I odaše se bludu u Egiptu, blud èiniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili.

4. Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kæeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.

5. Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,

6. u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima.

7. I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima.

8. A ne okani se ni bluda s Egipæanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojaèke dojke gnjeèili i na nju blud svoj izlijevali.

9. I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila.

10. I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kæeri, a nju samu maèem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen.

11. Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud èinjaše.

12. Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima.

13. I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle.

14. Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,

15. bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske -

16. tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku.

17. Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.

18. Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene.

19. Jer ona se još gorem bludu predala, opominjuæi se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,

20. uspaljujuæi se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha.

21. Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevièanske dojke gnjeèili.

22. Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut æu na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest æu ih odasvud na tebe:

23. Babilonce, sve Kaldejce, Pekoðane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike.

24. I doæi æe na te sa sjevera sila bojnih kola i toèkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitiæima i oklopima. Njima æu te na sud predati, i svojim æe ti sudom suditi.

25. Oborit æu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maèa padne; sinove i kæeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.

26. I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.

27. Tako æu okonèati svu tvoju sramotu i bludnièenje, sve tamo od Egipta: neæeš više k njima oèi dizati i neæeš se više spominjati Egipta!'

28. Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat æu te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše.

29. Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnièenja.

30. Sve æe te to stiæi zbog tvojeg bludnièenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima.

31. Putem si sestre svoje hodila: dat æu ti u ruku èašu njezinu:

32. Ovako govori Jahve Gospod: Èašu sestre svoje ispit æeš, èašu široku, duboku, i bit æeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! -

33. napunit æeš se pijanstva i žalosti! Èaša je to pustošenja, užasa - èaša sestre tvoje Samarije.

34. Pit æeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijeè je Jahve Gospoda!

35. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leða mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'"

36. I još mi reèe Jahve: "Sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti?

37. Preljub poèiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uèiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta.

38. Još mi i ovo uèiniše: onoga dana obešèastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše.

39. Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje doðoše da ga obešèaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega.

40. Slale su èak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili èim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oèi svoje mazala i nakitom se kitila.

41. A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.

42. Tu se èulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne.

43. I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!'

44. Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama.

45. Zato æe im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.

46. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaèki.

47. Zbor neka ih kamenuje i maèevima raskomada; sinove i kæeri neka im pokolje, a domove ognjem spali.

48. Tako æu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne èine djela vaših sramotnih.

49. A na vas æu oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat æete grijehe idolopoklonstva. I znat æete da sam ja Jahve Gospod.'"

Poglavlje 24

1. Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem.

3. Pripovijedaj domu odmetnièkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj!

4. Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleæe! Napuni ga ponajboljim kostima!

5. Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.'

6. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkom, zahrðalu loncu s kojega se hrða ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe!

7. Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti!

8. Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.'

9. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkome, jer æu veliku lomaèu naložiti!

10. Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj zaèina, nek' izgore i kosti!

11. A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i neèistoæa njegova sva se rastopi, da se uništi hrða na njemu!

12. Grdne li muke! Ali se velika hrða ne dade s njega skinuti: i vatri odolje.

13. Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oèistiti, ali se ti ne htjede od grijeha oèistiti; i zbog toga se više neæeš oèistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj!

14. Ja, Jahve, rekoh! I rijeè æu ispuniti; neæu popustiti: I neæu se smilovati niti æu se pokajati! Sudit æu te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rijeè je Jahve Gospoda."

15. I doðe mi rijeè Jahvina:

16. "Sine èovjeèji, evo, nenadanom smræu oduzet æu ti radost oèinju! Ne tuguj, ne plaèi i ne roni suza!

17. Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobnièke pogaèe."

18. Ujutro tako prorokovah narodu, a uveèe mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeðeno.

19. Narod me na to zapita: "Neæeš li nam reæi što znaèi za nas to što ti radiš?"

20. Ja im odgovorih: "Doðe mi rijeè Jahvina:

21. "Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut æu svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam oèinju i èežnju duše vaše! I sinovi i kæeri koje ostaviste, od maèa æe pasti!

22. Tada æete uraditi kao što i ja uradih: neæete prekrivati brade i neæete jesti žalobnièke pogaèe!

23. Povit æete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neæete više tugovati ni plakati, nego æete èiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim!

24. A Ezekiel æe vam biti primjer: uèinit æete sve što je i on èinio. Kad se to zbude, spoznat æete da sam ja Jahve!'

25. A ti, sine èovjeèji, doista u dan kad im oduzmem snagu, diènu radost njihovu, radost im oèinju, slast duše njihove, sinove i kæeri njihove -

26. u taj æe dan k tebi stiæi bjegunac da ti to dojavi!

27. U taj æe se dan tvoja usta otvoriti, i ti æeš tom bjeguncu progovoriti; neæeš više biti nijem. I tako æeš im biti znak. I oni æe spoznati da sam ja Jahve!"

21. Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.

22. Valjan èovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo èuva pravedniku.

23. Izobilje je hrane na krèevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde.

24. Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.

25. Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.