Poglavlje 3
1. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"
2. Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
4. Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti!
5. Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo."
6. Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
7. Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe.
8. Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu.
9. Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu.
10. On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
11. Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
12. Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
13. Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14. Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog!
15. Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu."
16. A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom."
17. A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18. Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem.
19. U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti."
20. Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
21. I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu.
22. Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"
23. Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet.
24. Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Poglavlje 4
1. Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!"
2. Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoèar, a Kajin zemljoradnik.
3. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.
4. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
5. a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
6. I Jahve reèe Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgoðeno?
7. Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."
8. Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi.
9. Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?"
10. Jahve nastavi: "Što si uèinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vièe.
11. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!
12. Obraðivat æeš zemlju, ali ti više neæe davati svoga roda. Vjeèni æeš skitalica na zemlji biti!"
13. A Kajin reèe Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi.
14. Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vjeèni lutalac na zemlji - tko me god naðe, može me ubiti."
15. A Jahve mu reèe: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu æe se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
16. Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena, i ondje se nastani.
17. Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
18. Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteèe Metušael, od Metušaela Lamek.
19. Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20. Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
21. Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22. Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
23. Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
24. Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam puta!"
25. Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."
26. Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se poèelo zazivati ime Jahvino.
