Biblija u jednoj godini.

Na 327. dan, Djela apostolska 6 pokazuju organizaciju rane Crkve za služenje onima u potrebi, birajući ljude dobrog ugleda. Rimljanima 9-10 istražuje Božji suverenitet i poziv Izraela, naglašavajući da je vjera put do spasenja. Izreke 27:10-12 savjetuju nam da tražimo mudro vodstvo i razmotrimo savjet bliskih prijatelja, izbjegavajući zamke i opasnosti.

1. U one dane, kako se broj uèenika množio, Židovi grèkog jezika stadoše mrmljati protiv domaæih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.

2. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo uèenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo rijeè Božju da bismo služili kod stolova.

3. De pronaðite, braæo, izmeðu sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih æemo postaviti nad ovom službom,

4. a mi æemo se posvetiti molitvi i posluživanju Rijeèi."

5. Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.

6. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.

7. I rijeè je Božja rasla, uvelike se množio broj uèenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo sveæenika prihvaæalo vjeru.

8. Stjepan je pun milosti i snage èinio velika èudesa i znamenja u narodu.

9. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poèeše raspravljati sa Stjepanom,

10. ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

11. Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Èuli smo ga govoriti pogrdne rijeèi protiv Mojsija i Boga."

12. Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priðu, zgrabe ga i odvuku u Vijeæe.

13. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj èovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.

14. Èuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareæanin razvalit æe ovo Mjesto i izmijeniti obièaje koje nam predade Mojsije'."

15. A svi koji su sjedili u Vijeæu upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anðela.

Poglavlje 9

1. Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:

2. silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

3. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.

4. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obeæanja;

5. njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

6. Ali ne kao da se izjalovila rijeè Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjeèu od Izraela;

7. i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku æe ti se nazivati potomstvo;

8. to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obeæanja raèunaju se u potomstvo.

9. Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina.

10. Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.

11. Pa kad još blizanci ne bijahu roðeni niti uèiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:

12. ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe služiti mlaðemu,

13. kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

14. Što æemo dakle reæi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

15. Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sažalit æu se nad kim hoæu da se sažalim.

16. Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje.

17. Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

18. Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe.

19. Da, reæi æeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?

20. Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?"

21. Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu.

22. A što ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

23. da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu,

24. na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana?

25. Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.

26. Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi Boga živoga.

27. Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti;

28. jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.

29. Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.

30. Što æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.

31. Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.

32. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,

33. kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

Poglavlje 10

1. Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

2. Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

3. Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj.

6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?

7. Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

8. Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo.

9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen.

10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

12. Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.

14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?

15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

17. Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.

18. Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.

19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom.

20. Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.

10. Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oèeva i ne dolazi u kuæu bratovu kad si u nesreæi; bolji je susjed blizu nego brat daleko.

11. Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.

12. Pametan èovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.