Biblija u jednoj godini.

Na 306. dan, 9. poglavlje 2. Makabejske knjige predstavlja nam pobjede i izazove s kojima su se suočavali Makabejci, primjerom hrabrosti i vjere. Mudrost 7-8 uči razboritosti i duhovnom razlučivanju, dok nas Izreke 25:1-3 podsjećaju da su mudrost i pravda duboka načela, često skrivena i da ih treba pažljivo tražiti.

1. U isto se vrijeme Antioh sramotno vraæao iz perzijskih krajeva.

2. Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljaèkati hram i zaposjesti grad. Ali se puèanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaèiti.

3. Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima.

4. Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaèu kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se veæ nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Naèinit æu od Jeruzalema, kad onamo doðem, židovsko groblje."

5. Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeèivom i nevidljivom bolešæu. Èim je izgovorio onu rijeè, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi.

6. Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neèuvene muke.

7. On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajuæi plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poišèaši sve udove na tijelu.

8. On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oèitovala na njemu Božja sila,

9. jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao gaðenje u svoj vojsci.

10. Malo prije mišljaše da dohvaæa nebeske zvijezde, a sada ga više nitko, zbog nepodnošljiva smrada, nije mogao pratiti.

11. Istom sada, sav skršen bolima, poèe popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bièem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od èasa do èasa poveæavale boli.

12. Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednaèuje!"

13. Ali taj se zloèinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja.

14. Obeæavao je da æe Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;

15. da æe s Atenjanima izjednaèiti sve Židove, koje inaèe nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;

16. da æe najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da æe mu mnogostruko vratiti sve sveto posuðe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka;

17. i napokon da æe i sam postati Židov i da æe krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoæ.

18. Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako:

19. "Odliènim graðanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeæi im zdravlje i dobru sreæu!

20. Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo

21. rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opæe dobro.

22. Ne oèajavam zbog svog stanja nego se èvrsto nadam da æu se iz bolesti izvuæi.

23. Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika,

24. da se, bude li neoèekivanih dogaðaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajuæi kome je on prepustio upravu poslovima.

25. Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i èekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam veæ više puta, polazeæi u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporuèio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo.

26. Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroèinstava koje sam vam svima pojedinaèno uèinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni saèuvate i prema mome sinu.

27. Zaista sam uvjeren da æe on savjesno slijediti moje nakane i blago i èovjekoljubivo postupati s vama."

28. Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najužasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuðoj zemlji, u pustim planinama završio život.

29. Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.

Poglavlje 7

1. I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog biæa od zemlje naèinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi majèinoj,

2. u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena muževljeva i slasti družice u spavanju.

3. I ja sam, došavši na svijet, udahnuo zajednièki zrak i pao na zemlju koja nas sve nosi, i plaè mi je bio prvi glas kao i svima ostalima.

4. U pelenama bijah odgajan i u brigama,

5. jer nijedan kralj nije drukèije postao niti na svijet došao.

6. Jer za sve postoji jedan ulazak u život, a tako i jedan izlazak.

7. Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti.

8. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.

9. Nisam je htio usporeðivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato.

10. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.

11. A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.

12. I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga.

13. I ono što nauèih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam.

14. Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe postaju prijatelji Božji, preporuèeni darovima njezina nauka.

15. Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je voða mudrosti i upravlja mudracima.

16. U njegovoj smo ruci mi i rijeèi naše, sa svim našim razborom i umijeæem.

17. On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, nauèio me sustavu svijeta i svojstvima prapoèela;

18. poèetku, svršetku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba,

19. tijeku godina i položaju zvijezda;

20. naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, moæi duhova i mislima ljudskim, razliènosti biljaka i ljekovitosti korijenja.

21. I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me pouèavaše mudrost, umjetnica u svemu.

22. Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar,

23. nezapreèiv, dobrotvoran, èovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoæan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, èiste i najtanje.

24. Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona pronièe i prožima sve svojom èistoæom.

25. Jer je ona dah sile Božje i èist odvir slave Svemoguæeg; zato je ništa neæisto ne može oskvrnuti.

26. Ona je odsjev vjeène svjetlosti i zrcalo èisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove.

27. Jedna je, a može sve, i, ostajuæi u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i èini od njih Božje prijatelje i proroke.

28. Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošæu.

29. Ona je od sunca sjajnija i nad sve zviježðe uzvišena; usporeðena sa svjetlošæu, ona je nadmašuje:

30. jer svjetlost ustupa mjesto noæi, dok zloæa nema moæi protiv mudrosti.

Poglavlje 8

1. Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.

2. Nju zavoljeh i za njom èeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaruènica i zaljubih se u ljepotu njezinu.

3. Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.

4. Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiraèica djela njegovih.

5. Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?

6. Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veæi umjetnik?

7. Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pouèava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.

8. Ako li tko èezne za veæim znanjem, ona poznaje prošlost i prorièe buduænost, vièna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i èudesa i slijed razdoblja i vremena.

9. Zato odluèih dovesti je kao družicu životnu, znajuæi da æe mi biti savjetnica u sreæi i tješiteljica u brigama i tuzi.

10. Po njoj æu steæi slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladiæ èast pred starcima.

11. Na sudu æe se vidjeti kako sam oštrouman i divit æe mi se velikaši kad stanem pred njih.

12. Èekat æe me kad budem šutio i slušat æe me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat æe ruku na svojim ustima.

13. Po njoj æu zadobiti besmrtnost i ostavit æu vjeèni spomen rodu buduæem.

14. Vladat æu pucima i narodi æe mi biti podložni.

15. Pobojat æe se strašni silnici kad èuju za me, s narodom æu svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.

16. Kada se vratim kuæi, tad æu poèinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorèine i nema bola u zajedništvu s njom, veæ samo užitak i radost.

17. Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošæu

18. i da je u ljubavi njezinoj radost èista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu rijeèi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.

19. Ja bijah mladiæ sretne naravi i imao sam dobru dušu,

20. ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.

21. A znajuæi da neæu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je veæ bila znati èiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:

1. I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog.

2. Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je.

3. Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.