Biblija u jednoj godini.

Na 291. dan istražujemo makabejsku ustrajnost u 1. Makabejcima 10, praktičnu mudrost o obitelji i odnosima u Sirahovima 26-27 i razmišljanje o bogatstvu i vrijednostima u Izrekama 23:5-8. Ovaj dan nas nadahnjuje na hrabrost, razboritost i vjernost Božjoj volji.

1. Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poèe u njoj vladati.

2. Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj.

3. Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obeæava da æe ga uzvisiti u dostojanstvu.

4. Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.

5. Jonatan æe se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braæi i njegovu narodu."

6. Èak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrðe predaju taoci.

7. Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proèita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrði.

8. Ti su se zaista zaprepastili kad su èuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku.

9. Ljudi iz Tvrðe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima.

10. Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poèeo ponovo zidati i obnavljati grad.

11. Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uèiniše.

12. Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrðavama što ih je sagradio Bakid.

13. Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju.

14. Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utoèište.

15. Kralj Aleksandar doèuo je za obeæanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braæa i o mukama koje su morali pretrpjeti.

16. Povikao je: "Hoæemo li ikad naæi takva èovjeka? Uèinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!"

17. Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:

18. "Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.

19. Èuli smo o tebi da si hrabar i moæan èovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj.

20. Zato te danas postavljamo vrhovnim sveæenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama saèuvaš prijateljstvo."

21. I Jonatan se odjenu svetom odjeæom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja.

22. Kad je Demetrije za to èuo, ožalosti se i reèe:

23. "Zašto smo dopustili da nas preteèe Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako uèvrsti svoj položaj?

24. Pisat æu im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoæ."

25. I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod.

26. Èuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima.

27. Ostanite nam vjerni i dalje, a mi æemo vam dobroèinstvima vraæati ono što za nas budete èinili.

28. Oprostit æemo vas mnogih daæa i podijelit æemo vam darove.

29. Veæ sad vas oslobaðam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta.

30. I treæinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveæa što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduæe judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek.

31. Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podruèjem, slobodan od svih desetina i daæa.

32. Odrièem se posjedovanja jeruzalemske Tvrðe i predajem je vrhovnom sveæeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je èuvaju.

33. Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoæu da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.

34. Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaðaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboðenja.

35. Nitko neæe imati pravo da i u èemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas.

36. Židovi æe se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuæa ljudi, primat æe plaæu kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.

37. Neki æe od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrðavama, a drugi æe biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziðu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.

38. One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se naðu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveæenika.

39. Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta.

40. Ja osobno davat æu svake godine petnaest tisuæa šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.

41. I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat æe odsad za potrebe Hrama.

42. Osim toga, i onih pet tisuæa srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne sveæenicima koji vrše službu.

43. Tko god zatraži utoèište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podruèju, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit æe slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu.

44. Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka.

45. Jednako æe se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima."

46. Kad su Jonatan i narod èuli za ta obeæanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjeæali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao.

47. Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oèima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.

48. Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija.

49. Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.

50. Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo.

51. Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom:

52. "Buduæi da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom,

53. buduæi da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,

54. hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kæer za ženu, bit æu ti zet i dat æu ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!"

55. Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!

56. Sad æu ti uèiniti ono što si pisao, ali mi doði u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit æu ti tast, kako si rekao."

57. Ptolemej je otišao sa svojom kæeri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge.

58. Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju kæer Kleopatru te je u Ptolemaidi velièanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima.

59. Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doðe u posjete.

60. Doðe on sveèano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im.

61. Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao.

62. Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeæu i da ga odjenu grimizom, pa tako i uèiniše.

63. Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Proðite s njim posred grada i objavite da se nitko nièim protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije nièim uznemirivati."

64. Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje èast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše.

65. Kralj ga je poèastio, upisao ga meðu svoje prve prijatelje i postavio za vojskovoðu i namjesnika.

66. Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

67. Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca.

68. Kad je za to doèuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju.

69. Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveæeniku Jonatanu poruèi ovo:

70. "Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas?

71. Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siði k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.

72. Pitaj i doznat æeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam neæete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg.

73. Tako se ni sad neæeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš."

74. Kad je Jonatan èuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuæa ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoæ.

75. Utaborili se pred Jopom. Graðani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoèeše napadati.

76. Graðani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom.

77. Kad je za to doèuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuæe konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da æe samo proæi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao.

78. Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše.

79. Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuæu konjanika.

80. Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.

81. Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili.

82. Šimun priskoèi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo veæ obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli.

83. Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase.

84. Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.

85. Osam je tisuæa ljudi palo od maèa i bilo spaljeno.

86. Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graðani izišli u susret s velikim slavljem.

87. Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom.

88. Kad je kralj Aleksandar èuo za te dogaðaje, iskaza još veæe poèasti Jonatanu.

89. Poslao mu je zlatnu kopèu koja se po obièaju daje kraljevskim roðacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podruèjem.

Poglavlje 26

1. Blago mužu žene èestite jer je dvostruk broj dana njegovih.

2. Èestita žena radost je mužu svojem, on æe godine svojeg života proživjeti u miru.

3. Izvrsna žena odabran je dio, dar onomu koji se boji Gospodina.

4. Bio bogat ili siromah, srce mu je veselo i lice vedro u svako doba.

5. Troga se plaši srce moje a od èetvrtog užasava: od klevete u gradu, od zbora svjetine i od lažne optužbe, jer je sve to gore od smrti;

6. ali je tuga i jad žena ljubomorna na ženu i biè jezika koji sve jednako udara.

7. Nepodesan je jaram žena opaka, i svladati nju isto je kao uhvatiti štipavca.

8. Žena pijana zaziva srdžbu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva.

9. Ženina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim trepavicama.

10. Pod oštrim nadzorom drži kæer drzovitu, da ne zlorabi prvu priliku.

11. Budno pazi na oko bestidno, da se ne zaèudiš kad se o tebe ogriješi.

12. Kao žedan putnik, ona otvara usta i pije svaku vodu na koju naiðe i spušta se pred svakim kolcem i svakoj strijeli otvara tulac.

13. Mila je žena radost mužu svom, i znanje mu njezino kosti ojaèava.

14. Dar je Gospodnji žena šutljiva, i nema cijene duši dobro odgojenoj.

15. A milina je na milinu žena stidljiva, i nema cijene dostojne duše uzdržljive.

16. Kao što sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne žene u urednosti kuæe njezine.

17. Kao svijeæa što svijetli na svetom svijeænjaku, tako je krasno lice na skladnu tijelu.

18. Kao stupovi zlatni na podnožju srebrnu, tako su lijepe noge na èvrstim petama.

19. #

20. #

21. #

22. #

23. #

24. #

25. #

26. #

27. #

28. Dvoje rastužuje srce moje, a zbog treæeg gnjev me hvata: kad ratnik stÓarÄi u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od pravednosti vraæa grijehu - za takvog je Gospod maè spremio.

29. Trgovac teško odolijeva napasti, i prodavaè nije bez grijeha.

Poglavlje 27

1. Radi probitka mnogi griješe, i tko traži bogatstvo biva nemilosrdan.

2. Kolac se zabija izmeðu dva kamena, a grijeh se utiskuje izmeðu kupnje i prodaje.

3. Tko se èvrsto ne drži straha Gospodnjeg kuæa æe mu brzo propasti.

4. Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci èovjekovi izbijaju u govoru njegovu.

5. Lonèareve posude peæ iskušava, a èovjeka njegov govor.

6. Obradu voæke oèituje njezin plod: tako i rijeèi èovjekove otkrivaju njegove osjeæaje.

7. Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi.

8. Ako težiš pravdi, naæi æeš je i obuæi æeš je kao sveèanu odoru.

9. Ptice se jate sa sebi sliènima, i pravica se svraæa onima koji je vrše.

10. Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji èine nepravdu.

11. Govor je pobožna èovjeka uvijek pun mudrosti, a luðak se mijenja poput mjeseca.

12. Kad si meðu bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi bez straha.

13. Sablažnjiv je govor luðaèki i smijeh je njihov grešna razuzdanost.

14. Govor s mnogim zakletvama podiže èovjeku vlasi, i kad se takvi svaðaju, zaèepiti je uši.

15. Svaða oholih ljudi završava se krvlju, i muèno se slušaju grdnje njihove.

16. Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neæe više naæi prijatelja po srcu svojem.

17. Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne, ne idi više za njim.

18. Jer kao što èovjek uništava svojeg neprijatelja, tako si ti uništio prijateljstvo svojega bližnjeg.

19. Ili kao što si ispustio pticu iz šake, tako si ispustio prijatelja svoga i neæeš ga uhvatiti više.

20. Ne trèi za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz zamke.

21. Jer se rana može povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade.

22. Tko žmirka oèima kuje zlo, i nitko ga od toga ne može odvratiti.

23. Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim rijeèima, ali iza tvojih leða mijenja svoj jezik i u sablazan izvræe tvoje rijeèi.

24. Mnogo što mrzim, ali ništa kao takva èovjeka, a i Gospod ga mrzi.

25. Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem raða.

26. Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namješta, u nju se hvata.

27. Tko èini zlo, zlo mu se vraæa, iako on ne zna odakle dolazi.

28. Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.

29. U zamku se hvataju koji se raduju padu pobožnika, i bol æe ih izjesti prije smrti njihove.

30. Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grešan ih èovjek obje u sebi nosi.

5. usmjeriš li oèi prema njemu, njega veæ nema jer naèini sebi krila kao orao i odleti u nebo.

6. Ne jedi jela zavidnikova, ne èezni za slasticama njegovim,

7. jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu srce nije s tobom.

8. Zalogaj koji si pojeo izbljuvat æeš, uzalud æeš prosut' svoje ljupke rijeèi.