Biblija u jednoj godini.

Na 193. dan, Izaija 3-4 opisuje sudove koji snalaze Jeruzalem zbog nepravde i arogancije naroda. Tobit 3-4 nastavlja Tobitovu priču, pokazujući njegovu ustrajnost i povjerenje u Boga. Izreke 9:13-18 upozoravaju na zavođenje ludosti i potiču težnju za istinskom mudrošću, podsjećajući nas da mudri izbori vode u život, dok ludost vodi u uništenje.

Poglavlje 3

1. Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoæ u kruhu i pomoæ u vodi,

2. junaka i ratnika, suca i proroka, vraèa i starješinu, pedesetnika i odliènika,

3. savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi èaranjem.

4. "A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju."

5. Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasræe na starca, prostak na odliènika

6. te svatko brata hvata u oèinskoj kuæi: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!"

7. A on æe se, u dan onaj, braniti: "Neæu da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara."

8. Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove.

9. Lice njihovo protiv njih svjedoèi, razmeæu se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.

10. Kažite: "Blago pravedniku, hranit æe se plodom djela svojih!

11. Jao opakome, zlo æe mu biti, na nj æe pasti djela ruku njegovih."

12. Deran tlaèi narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.

13. Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,

14. Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kuæama što oteste siromahu.

15. S kojim pravom narod moj tlaèite i gazite lice siromaha?" - rijeè je Jahve, Gospoda nad Vojskama.

16. I reèe Jahve: "Što se to ohole kæeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?

17. Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obnažit æe Jahve golotinju njihovu."

18. U onaj æe dan Gospod strgnuti sve èime se ona ponosi: ukosnice i mjeseèiæe,

19. naušnice, narukvice i koprene,

20. poveze, lanèiæe, pojaseve, boèice s miomirisima i privjese,

21. prstenje i nosne prstenove,

22. skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,

23. zrcala i košuljice, povezaèe i rupce.

24. Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrèa, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.

25. Muževi tvoji od maèa æe pasti, junaci tvoji u kreševu.

26. Vrata æe tvoja kukat' i tugovati, na zemlji æeš sjedit' napuštena.

Poglavlje 4

1. I sedam æe se žena jagmiti za jednoga èovjeka - u dan onaj: "Svoj æemo kruh jesti," reæi æe, "i u halje se svoje oblaèiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu."

2. U onaj æe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu.

3. Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat æe se "sveti" i bit æe upisani da u Jeruzalemu žive.

4. Kad Gospod spere ljagu kæeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje,

5. sazdat æe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noæu sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava æe biti zaklon

6. i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utoèište od pljuska i oluje.

Poglavlje 3

1. Ojaðen zaplakah i poèeh moliti pun tuge:

2. "Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrðe i istina: ti si sudac svijeta.

3. Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom.

4. Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaèki, zatoèenju, smrti i porugi meðu svim narodima meðu koje si nas razasuo.

5. Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih èinih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.

6. Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluèi se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorèinu u duši kÓupiti. Zapovjedi da budem osloboðen od ove pokore pa da odem u prostore vjeène: ne odvræi lica svoga od mene."

7. Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca

8. zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reèe joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreæe ni s jednim.

9. Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kæeri!"

10. Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda."

11. I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrða, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.

12. Obraæam, Gospode, lice svoje k tebi i oèi upirem u te.

13. Zapovijedi, Gospode, da poðem s ove zemlje i da više nikada ne èujem one uvrede.

14. Ti znaš, Gospode, da sam èista od svakoga grijeha s èovjekom

15. i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam sam muževa veæ izgubila: tÓa èemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne èujem onih uvreda."

16. Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Gospodnjom.

17. I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe.

Poglavlje 4

1. Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom.

2. I reèe u sebi: "Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?"

3. Dozvavši ga, reèe mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, èini sve što æe joj biti milo i nemoj je žalostiti.

4. Sjeti se, sine, da se ona suoèila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu.

5. Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Èini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroèi putovima nepravde.

6. Jer ako èiniš po istini, uspijevat æeš u djelima svojim, kao svi oni koji èine pravdu.

7. Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreæi lica od siromaha, pa ni Bog neæe okrenuti lica od tebe.

8. Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju.

9. Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe.

10. Udijeljena milostinja oslobaða od smrti i ne dopušta da odeš u mrak.

11. Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega.

12. Èuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuðinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proroèki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene meðu svojom braæom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit æe zemlju u nasljedstvo.

13. I onda, sine, ljubi svoju braæu i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braæom, ni pred sinovima i kæerima svoga naroda, skanjujuæi se da odabereš ženu izmeðu njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi.

14. Neka nièija zarada ne prenoæi kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit æe ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj.

15. Ne èini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta.

16. Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjeæom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto.

17. Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga grešnicima.

18. Obraæaj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta.

19. U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoæe, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu.

20. A sada æu te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom.

21. Ne plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit æeš bogat budeš li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo."

13. Gospoða ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.

14. I sjedi na vratima svoje kuæe na stolici, u gradskim visinama,

15. te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:

16. "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori:

17. "Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh."

18. A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poèivaju u Podzemlju.