Biblija u jednoj godini.

Na 171. dan pratimo Elizejevo nasljeđivanje nakon Ilijevog odlaska u 2. Kraljevima 2, ističući kontinuitet proročke službe. U 2. Ljetopisa 25 promatramo Amasjinu vladavinu u Judeji, njegove uspjehe i neuspjehe te važnost pouzdanja u Gospodina. Psalam 70 poziva nas da vapimo Bogu za hitnu pomoć, jačajući našu svakodnevnu ovisnost o Stvoritelju.

1. Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala.

2. I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I siðoše do Betela.

3. A proroèki sinovi koji su boravili u Betelu iziðoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!"

4. Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I uðoše u Jerihon.

5. Proroèki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priðoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!"

6. Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako poðoše obojica.

7. I pedeset proroèkih sinova poðe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana.

8. Tada Ilija uze svoj ogrtaè, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeðoše po suhu.

9. A kad prijeðoše, Ilija æe Elizeju: "Traži što da ti još uèinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!"

10. Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit æe ti tako; ako pak ne budeš vidio, neæe ti biti."

11. I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše meðu njih i Ilija u vihoru uziðe na nebo.

12. Elizej je gledao i vikao: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.

13. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.

14. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreæi: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeðe.

15. Proroèki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin poèinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju

16. i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga."

17. Ali kako su oni svejednako navaljivali, reèe im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.

18. Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reèe: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte iæi!'"

19. Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna."

20. On reèe: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše.

21. On tada ode na izvor, baci u nj soli i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neæe od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'"

22. I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po rijeèi koju je izrekao Elizej.

23. Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, djeèaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreæi: "Hodi, æelo! Hodi, æelo!"

24. On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziðoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše èetrdeset i dvoje djece.

25. Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.

1. Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema.

2. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, ali ne svim srcem.

3. Kad je uèvrstio kraljevstvo, pogubio je èasnike koji su ubili kralja, njegova oca.

4. Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh."

5. Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisuænicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, naðe trista tisuæa izabranih momaka za vojsku, viènih koplju i štitu.

6. Meðu Izraelcima najmi sto tisuæa hrabrih junaka za sto srebrnih talenata.

7. Ali k njemu doðe èovjek Božji i reèe: "Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima,

8. nego idi ti sam, ponesi se junaèki u boju; inaèe æe te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomoæi i oboriti."

9. Tada Amasja upita èovjeka Božjeg: "A što æe biti od sto talenata koje sam dao izraelskim èetama?" Božji èovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga."

10. Tada Amasja odvoji èete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamteæi od srdžbe.

11. A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisuæa seirskih sinova.

12. Judini su sinovi zarobili deset tisuæa živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše.

13. Èeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisuæe ljudi i naplijenila silan plijen.

14. Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poèeo im se klanjati i kaditi im.

15. Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: "Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?"

16. Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odluèio uništiti kad to èiniš a ne slušaš mojega savjeta."

17. Tada judejski kralj Amasja smisli i poruèi izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: "Doði da se ogledamo!"

18. A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruèio: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile.

19. Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?"

20. Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove.

21. Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji.

22. Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator.

23. Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata.

24. Uzevši sve zlato, srebro i posuðe što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.

25. Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina.

26. Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.

27. Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše.

28. Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu.

1. Zborovoði. Davidov. Za spomen.

2. O Bože, spasi me, Jahve, u pomoæ mi pohitaj!

3. Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreæi mojoj raduju!

4. Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu!

5. Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube!

6. A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoæ mi pohitaj! Ti si pomoæ moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!