Biblija u jednoj godini.

Na 336. dan, Djela apostolska 15 predstavljaju Jeruzalemski sabor, koji odlučuje o bitnim pitanjima o zakonu i uključivanju pogana u Crkvu. 1. Korinćanima 11-12 obrađuje slavlje Gospodnje večere i raznolikost duhovnih darova, učeći jedinstvu i međusobnom poštovanju. Izreke 28:10-12 nude načela razboritosti i razlučivanja u našim svakodnevnim postupcima.

1. Uto neki siðoše iz Judeje i poèeše uèiti braæu: "Ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasiti."

2. Kad izmeðu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi izmeðu njih uzaðu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

3. Oni su dakle, ispraæeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajuæi o obraæenju pogana i donoseæi svoj braæi veliku radost.

4. Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog uèini po njima.

5. Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."

6. Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.

7. Nakon duge raspre ustade Petar i reèe im: "Braæo, vi znate kako me Bog od najprvih dana izmeðu vas izabra da iz mojih usta pogani èuju rijeè evanðelja i uzvjeruju.

8. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoèi za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.

9. Nikakve razlike nije pravio izmeðu nas i njih: vjerom oèisti njihova srca.

10. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajuæi uèenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?

11. Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni."

12. Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i èudesa Bog po njima uèinio meðu poganima.

13. Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braæo!

14. Šimun je izložio kako se Bog veæ na poèetku pobrinu izmeðu pogana uzeti narod imenu svojemu.

15. S time su u skladu rijeèi Proroka. Ovako je doista pisano:

16. Nakon toga vratit æu se i opet podiæi pali šator Davidov, iz ruševina ga podiæi, opet ga sazidati

17. da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to

18. obznanjuje odvijeka.

19. Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraæaju k Bogu,

20. nego im poruèiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.

21. Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote èitaju."

22. Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zakljuèe izabrati neke muževe izmeðu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeæi meðu braæom.

23. Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braæa, braæi iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"

24. "Buduæi da smo èuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,

25. zakljuèismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,

26. ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.

27. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni æe vam i usmeno priopæiti to isto.

28. Zakljuèismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:

29. uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro æete uèiniti. Živjeli!"

30. Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.

31. Kad ga proèitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.

32. Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeèima ohrabriše i utvrdiše braæu.

33. Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braæe vrate onima koji ih poslaše.

34. #

35. A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji nauèavajuæi i navješæujuæi zajedno s mnogima drugima rijeè Gospodnju. EVANÐELJE U EVROPI

36. Nakon nekog vremena reèe Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braæu po svim gradovima u kojima smo navješæivali rijeè Gospodnju, da vidimo kako su!"

37. Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.

38. Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.

39. Spopade ih takva ogorèenost da se raziðoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,

40. a Pavao sebi izabra Silu pa od braæe povjeren milosti Gospodnjoj

41. proputova Siriju i Ciliciju, utvrðujuæi Crkve.

Poglavlje 11

1. Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

2. Hvalim vas što me se u svemu sjeæate i držite se predaja kako vam predadoh.

3. Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.

4. Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju.

5. Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.

6. Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.

7. A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa.

8. Jer nije muž od žene, nego žena od muža.

9. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža.

10. Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anðela.

11. Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene!

12. Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga.

13. Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli?

14. Ne uèi li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu?

15. A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa.

16. Ako je kome do prepirke, takva obièaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.

17. Kad veæ dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore.

18. Ponajprije èujem, djelomièno i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su meðu vama razdori.

19. Treba doista da i podjela bude meðu vama da se oèituju prokušani meðu vama.

20. Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje veèere:

21. ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje veèere te jedan gladuje, a drugi se opija.

22. Zar nemate kuæa da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiðujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.

23. Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noæi kad bijaše predan uze kruh,

24. zahvalivši razlomi i reèe: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo èinite meni na spomen."

25. Tako i èašu po veèeri govoreæi: "Ova èaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo èinite kad god pijete, meni na spomen."

26. Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete èašu, smrt Gospodnju navješæujete dok on ne doðe.

27. Stoga, tko god jede kruh ili pije èašu Gospodnju nedostojno, bit æe krivac tijela i krvi Gospodnje.

28. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz èaše pije.

29. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.

30. Zato su meðu vama mnogi nejaki i nemoæni, i spavaju mnogi.

31. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suðeni.

32. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuðeni.

33. Zato, braæo moja, kad se sastajete na blagovanje, prièekajte jedni druge.

34. Je li tko gladan, kod kuæe neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo æu urediti kada doðem.

Poglavlje 12

1. O darima Duha ne bih, braæo, htio da budete u neznanju.

2. Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima.

3. Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reæi: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.

4. Razlièiti su dari, a isti Duh;

5. i razlièite službe, a isti Gospodin;

6. i razlièita djelovanja, a isti Bog koji èini sve u svima.

7. A svakomu se daje oèitovanje Duha na korist.

8. Doista, jednomu se po Duhu daje rijeè mudrosti, drugomu rijeè spoznanja po tom istom Duhu;

9. drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari lijeèenja u tom jednom Duhu;

10. drugomu èudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razluèivanje duhova, drugomu razlièiti jezici, drugomu tumaèenje jezika.

11. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleæi svakomu napose kako hoæe.

12. Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.

13. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

14. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

15. Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?

16. I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?

17. Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?

18. A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.

19. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?

20. A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!

21. Ne može oko reæi ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas."

22. Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.

23. A udove koje smatramo neèasnijima, okružujemo veæom èašæu. I s nepristojnima se pristojnije postupa,

24. a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju èast

25. da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge.

26. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

27. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinaèno, udovi.

28. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treæe za uèitelje; onda èudesa, onda dari lijeèenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.

29. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi uèitelji? Zar svi èudotvorci?

30. Zar svi imaju dare lijeèenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumaèe?

31. Èeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

10. Tko zavodi poštene na put zao, past æe u jamu svoju, a pošteni æe baštiniti sreæu.

11. Bogat se èovjek èini sebi mudrim, ali æe ga razuman siromah raskrinkati.

12. Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju.