Biblija u jednoj godini.

Na 301. dan istražili smo priču o otporu Makabejaca u 2. Makabejcima 4, učeći o hrabrosti i vjernosti suočeni s ugnjetavanjem. Sirah 47-49 predstavlja nam mudrost izraelskih patrijarha i vođa, dok Mudre izreke 24:13-16 naglašava važnost marljivosti, ustrajnosti i stalnog učenja.

1. Spomenuti Šimun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je rovario protiv Heliodora i uprilièio onu nesreæu.

2. Dobroèinitelja grada, zaštitnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za zakone on se usudio nazvati državnim neprijateljem.

3. Mržnja se toliko raspirila da je neki Šimunov pristaša poèinio umorstva.

4. Onija je bio svjestan da je takvo suparništvo muèno i da Menestejev sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, potièe Šimuna na zloæu;

5. zato se uputi kralju, ne da svoje sugraðane tuži, nego radi opæe i pojedinaène koristi sveg naroda.

6. Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja veæ nemoguæe održavati javni mir i da se Šimun neæe okaniti svoje ludosti.

7. Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se doèepa velikog sveæeništva.

8. Sastavši se s kraljem, obeæa mu tri stotine i šezdeset talenata srebra i još osamdeset talenata na ime drugog dohotka.

9. Osim toga, obeæao je da æe platiti još stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko graðanstvo.

10. Kad je kralj pristao, Jason, èim se doèepao vlasti, prevede svoje sunarodnjake grèkome naèinu života.

11. Ukide sloboštine koje je kralj iz èovjekoljublja bio podijelio Židovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji æe kasnije poæi u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, rušio je zakonite graðanske ustanove i uvodio nove protuzakonite obièaje.

12. Namjerno je dao ispod tvrðave sagraditi borilište, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom.

13. Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav sveæenik, helenizam je tako ojaèao a strana moda uzela toliko maha

14. da sveæenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziruæi Hram i zanemarujuæi žrtve, na poziv zveèke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu.

15. Ne držeæi ništa do èasti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske poèasti.

16. Zato ih je upravo snašla teška nevolja: postadoše im neprijatelji i krvnici baš oni koje su živo nastojali nasljedovati u naèinu života i u svemu im biti slièni.

17. Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to æe pokazati iduæe razdoblje.

18. Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazoènosti, održavala petogodišnja natjecanja,

19. poslao je zloèinaèki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko graðanstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za žrtvu Heraklu. No èak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za žrtvu nego za nešto drugo.

20. Tako je, dakle, novac koji je pošiljalac odredio za žrtvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potrošen za gradnju brodova sa tri reda vesala.

21. Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustolièenju kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je došao u Jopu, odakle se zaputio u Jeruzalem.

22. Velièanstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i klicanje. Poslije isto tako uðe s vojskom u Feniciju.

23. Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog Šimuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rješenje nekih hitnih poslova.

24. A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajuæi dojam ugledna èovjeka, isposlova sebi velikosveæenièku èast, nudeæi tri stotine srebrnih talenata više nego Jason.

25. Primivši, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo nièega što bi bilo dostojno velikosveæeništva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri.

26. I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobjeæi u Amanitidu.

27. Menelaj se, doduše, èvrsto držao vlasti, ali kralju nije nikako plaæao obeæanih svota,

28. iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrðave, koji je bio ovlašten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju.

29. Menelaj je morao prepustiti veliko sveæeništvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana.

30. Dok se to zbivalo, pobunili se Taršani i Malošani zbog toga što su im gradove darovali u miraz kraljevoj inoèi Antiohidi.

31. Kralj je, dakle, brže otišao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika.

32. Menelaj, raèunajuæi da mu se pružila zgodna prilika, prisvoji nešto zlatnog posuða iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima.

33. Kad je Onija o tom primio toène obavijesti, oštro ga prekori, pošto se prije povukao u grad-utoèište Dafnu kod Antiohije.

34. Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj doðe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajuæi doduše, iziðe iz utoèišta, a on ga smjesta ubi, ne mareæi za pravdu.

35. Zbog nepravednog umorstva toga èovjeka silno su se ogorèili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda.

36. Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, doðe preda nj poslanstvo Židova iz razlièitih gradova te mu se potuži; njima su se pridružili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije.

37. Antioh, jako ožalošæen i ganut, zaplaka sjeæajuæi se pokojnikove mudrosti i razboritosti.

38. Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plašt, razdera mu odijelo i provede ga èitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbožno ubio Oniju; tu ubojicu smaknuše. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslužio.

39. Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poèinio mnogo svetogrdnih kraða. Kad se o tom nadaleko proširio glas, puk se diže protiv Lizimaha, ali se veæ mnogo zlatnine raznijelo.

40. Protiv pobunjenog mnoštva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoruža oko tri tisuæe ljudi i prvi poèe vršiti nasilja, u kojima je èetovoða bio neki Auran, èovjek poodmakle dobi i nipošto manje bezumnosti.

41. Kad su ljudi vidjeli da æe ih Lizimah napasti, pograbiše jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabiše pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navališe na Lizimahove ljude.

42. Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice.

43. Zbog toga bi podignuta tužba protiv Menelaja.

44. Kad je kralj došao u Tir, tri su èovjeka što ih je poslalo veliko vijeæe branila pravednost svoje stvari.

45. Menelaj, videæi da æe izgubiti, obeæa Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja.

46. Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku.

47. I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt.

48. Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuða smjesta podniješe nepravednu kaznu.

49. Èak su im i Tirani, zgražajuæi se nad takvom zloæom, priredili sveèani ukop.

50. Zbog lakomosti vlastodržaca Menelaj se ipak održi na vlasti; napredujuæi u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugraðana.

Poglavlje 47

1. Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.

2. Kao što se pretilina odluèuje od prièesnice, tako bi David odabran od sinova Izraelovih.

3. Igraše se s lavom kao s jariæima i s medvjedima kao s janjcima;

4. zar nije još kao djeèak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praæke bacio kamen i slomio oholost Golijata?

5. Jer i on prizva Boga Svevišnjega, koji mu je dao snagu desnici, da obori junaka vješta bojevima i podigne jakost narodu svome.

6. Zato mu je dana slava od deset tisuæa, i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda, i ponudiše mu krunu slavnu,

7. jer on svuda porazi neprijatelje i uništi protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do današnjega dana.

8. U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevišnjeg rijeèima hvale; pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga.

9. Pred žrtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu.

10. Blagdanima je sjajnost dodao i savršeno uresio svetkovine, proslavljao sveto ime Gospodnje, i Svetište je odzvanjalo veæ od zore.

11. Zato mu Gospod grijehe oprosti i podiže dovijeka silu njegovu i dade mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.

12. Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko proširio.

13. Salomon kraljevaše u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podiæi vjeèno Svetište.

14. Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke!

15. Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama.

16. Ime ti se proèulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom.

17. Zaèudio si svijet pjesmama svojim, prièama, poslovicama i odgovorima.

18. U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata kao kositra i namnožio srebra kao olova.

19. A slabine si svoje potom priklonio ženama i postao rob svoga tijela.

20. Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev na porod svoj, i nevolju svojim potomcima.

21. Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izaðe pobunjena vlast.

22. Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio rijeèi svoje: izabranika svoga nije lišio potomstva te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio, veæ je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od njega.

23. I poèinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostavivši jednog od svojih kao nasljednika, najglupljeg od èitava naroda, èovjeka bez razbora: Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.

24. A zatim doðe Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i uputi Efrajima na put zloæe. Od tada se njihovi grijesi toliko namnožiše te ih otjeraše iz zemlje njihove.

25. Jer okušavahu svaku vrstu opaèine, sve dok ih osveta ne snaðe.

Poglavlje 48

1. I usta prorok Ilije kao oganj, rijeè mu plamtjela kao buktinja.

2. On je na njih donio glad i revnošæu je svojom umanjio njihov broj.

3. Po rijeèi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

4. Kako li si strašan bio, Ilija, u èudesima svojim! I može li se itko dièiti koliko ti?

5. Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po rijeèi Svevišnjeg.

6. Bacio si u propast kraljeve i vukao odliènike s odra njihova.

7. Na Sinaju si èuo ukore i sud osvetni na Horebu.

8. Pomazao si kraljeve osvetnièke i proroka sebi za nasljednika.

9. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.

10. Odreðen si u prijetnjama buduæim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otaèka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva.

11. Blago onomu koji æe te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi æemo posjedovati život.

12. Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti.

13. Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo.

14. Za života je èudesa èinio, a u smrti svojoj djela divotna.

15. Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta;

16. samo je nešto ljudi ostalo, s vladarom iz kuæe Davidove. Neki su od njih pravo èinili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh.

17. Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa peæine i sagradi spremišta vodena.

18. Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše.

19. Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima;

20. ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,

21. razbio je logor asirski, i njegov ih anðeo sve pobi.

22. Jer je Ezekija èinio što je Gospodu milo i držao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u viðenju svojem.

23. U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produžio život.

24. U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu.

25. Objavio je buduænost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše.

Poglavlje 49

1. Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeæem mirisarskim; svaèijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi.

2. Pravim je putem kroèio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost.

3. Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.

4. Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opaèinu na opaèinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih.

5. Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuðinskom narodu.

6. Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove,

7. po rijeèi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posveæen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrðuje.

8. Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.

9. Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih.

10. A što se tièe dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

11. Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao peèatnjak na desnici.

12. A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, odreðen za vjeènu slavu.

13. Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.

14. Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.

15. A je li se ipak rodio èovjek kao Josip? Voða braæi svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjeæene.

16. Još i Šem i Šet bijahu slavljeni meðu ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.

13. Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saæe je slatko nepcu tvome.

14. Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je naðeš, našao si buduænost i nada tvoja neæe propasti.

15. Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne èini nasilja boravištu njegovu;

16. jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreæi.