Biblija u jednoj godini.

Na 239. dan, Jeremija 22 upozorava na neposlušne vođe i važnost slijeđenja Božjih putova. Daniel 3 prepričava postojanost Šadraka, Mešaka i Abednega suočeni s peći, pokazujući nepokolebljivu vjeru. Izreke 15:29-33 uče o poštovanju prema Bogu, disciplini i važnosti slušanja božanskih uputa za mudar i pravedan život.

1. Ovako govori Jahve: "Siði u palaèu kralja judejskoga i objavi ondje ovu rijeè.

2. Reci: Slušaj rijeè Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.

3. Ovako govori Jahve: 'Èinite pravo i pravicu, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja! Ne èinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaèite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.

4. Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit æe kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.

5. Ako pak ne poslušate ovih rijeèi, zaklinjem se sobom - rijeè je Jahvina - da æu taj dvor pretvoriti u ruševinu!'"

6. Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit æu te u pustinju, u grad nenastanjen.

7. Spremit æu protiv tebe zatiraèe, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju."

8. Mnoštvo æe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat æe jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?"

9. Odgovorit æe im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im."

10. Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaèite za onim koji odlazi, jer se nikad više neæe vratiti ni rodne grude vidjeti.

11. Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otiæi iz ovoga mjesta: "Nikad se više neæe vratiti,

12. nego æe umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neæe vidjeti."

13. Jao onom koji kuæu gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaæu mu ne isplaæuje;

14. koji kaže: "Sagradit æu sebi kuæu prostranu i prozraène gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom.

15. Jesi li zato kralj što se cedrom razmeæeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je èinio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro.

16. Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znaèi to mene poznavati? - rijeè je Jahvina.

17. Ali tvoje oèi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje èiniš i krivdu.

18. Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim neæe naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim neæe naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velièanstvo!'

19. Pokopat æe ga k'o magarca, izvuæi ga i baciti izvan vrata Jeruzalema."

20. "Popni se na Libanon i vièi, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buèi, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!

21. Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reèe: 'Neæu slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega.

22. Sve æe tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici æe tvoji u izgnanstvo. Tada æeš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje.

23. Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li æeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.

24. Života mi moga - rijeè je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio peèatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.

25. Dat æu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršæeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.

26. I bacit æu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo æete umrijeti.

27. Ali u zemlju u koju èeznu da se vrate neæe se vratiti!"

28. TÓa zar je taj èovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne sviða? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana?

29. Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj rijeè Jahvinu.

30. Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga èovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posreæio. Nitko od potomstva njegova neæe sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"

1. Kralj Nabukodonozor odredi da se naèini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.

2. Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, riznièare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da doðu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor.

3. Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, riznièari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor.

4. Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se nareðuje:

5. u èasu kad zaèujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor!

6. Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit æe smjesta baèen u peæ užarenu."

7. Zato, èim zaèuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajuæi se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor.

8. Uto doðoše neki Kaldejci i optužiše Judejce.

9. Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka!

10. Ti si, kralju, naredio svakom èovjeku koji zaèuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;

11. a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude baèen u peæ užarenu.

12. A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao."

13. Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja.

14. A Nabukodonozor im reèe: "Je li istina, Šadraèe, Mešaèe i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?

15. Jeste li voljni, èim zaèujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga naèinih? Ako li mu se ne poklonite, bit æete smjesta baèeni u peæ užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

16. Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to.

17. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peæi i od ruke tvoje, kralju; on æe nas i izbaviti.

18. No ako toga i ne uèini, znaj, o kralju: mi neæemo služiti tvojemu bogu niti æemo se pokloniti kipu što si ga podigao."

19. Na te rijeèi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

20. On naredi da se peæ ugrije sedam puta jaèe no inaèe i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peæ punu žarkoga ognja.

21. Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obuæi i kapama baciše u zažarenu peæ.

22. Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peæ preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

23. A tri èovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peæ.

24. Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri èovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!"

25. Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:

25. On reèe: "Ali ja vidim èetiri èovjeka, odriješeni šeæu po vatri i ništa im se zlo ne dogaða; èetvrti je slièan sinu Božjemu."

26. "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

26. Nabukodonozor priðe vratima užarene peæi i viknu: "Šadraèe, Mešaèe i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziðite i doðite ovamo!" Tada iziðoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego.

27. Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina.

27. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neošteæeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.

28. Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.

28. Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anðela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, veæ radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!

29. Zgriješili smo i poèinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje.

29. Nareðujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko izmeðu vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuæa pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

30. Nismo ih èuvali i nismo vršili što nam bijaše nareðeno za naše dobro.

30. Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.

31. Sve što si poslao na nas, sve što si nam uèinio, pravedno si uèinio.

31. Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom!

32. Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,

32. Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i èudesa što ih na meni uèini Bog Svevišnji.

33. te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju.

33. Znakovi njegovi kako su veliki! Èudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vjeèno! Vlast njegova za sva pokoljenja!

34. O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,

35. ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

36. kojima si obeæao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

37. Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.

38. Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

39. Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!

40. Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju.

41. Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

42. Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

43. Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

44. Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!

45. Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u užarenoj peæi

46. Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom,

47. tako te plamen lizaše èetrdeset i devet lakata iznad peæi.

48. Buknuvši, spali Kaldejce koji se naðoše oko peæi.

49. No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peæi

50. te usred peæi puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa

51. Tada sva trojica zapjevaše u peæi jednim glasom, slaveæi i blagoslivljajuæi Boga:

52. "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

53. Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!

54. Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

55. Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

56. Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

57. Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

58. Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

59. Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

60. Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

61. Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

62. Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

63. Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

64. Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

65. Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

66. Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

67. Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

68. Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

69. Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

70. Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

71. Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

72. Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

73. Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

74. Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

75. Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

76. Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

77. Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

78. Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

79. Kitovi i sve što se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

80. Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

81. Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

82. Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

83. Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

84. Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

85. Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

86. Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

87. Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

88. Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi užarene, on nas je izbavio iz plamena.

89. Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

90. Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"

29. Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih.

30. Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti.

31. Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva meðu mudracima.

32. Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stjeèe razboritost.

33. Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.