Biblija u jednoj godini.

Sedamnaestog dana susrećemo se s pomirenjem i tragedijom. Postanak 33-34 prikazuje dirljiv ponovni susret Jakova i Ezava nakon godina razdvojenosti, nakon čega slijedi užasan događaj s Dinom u Šekemu i brutalna osveta Šimuna i Levija. Job 23-24 otkriva tjeskobu čovjeka koji očajnički traži Božju prisutnost dok promatra nepravdu koja prevladava u svijetu. Izreke 3:13-18 veličaju mudrost kao dragocjeniju od rubina, poetski je opisujući kao drvo života za one koji je postignu.

Poglavlje 33

1. Jakov podiže oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije sluškinje;

2. postavi sluškinje i njihovu djecu na èelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.

3. Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe svome bratu.

4. Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.

5. Onda podiže oèi i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu."

6. Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.

7. Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.

8. Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara."

9. Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje."

10. A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim oèima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.

11. Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.

12. "Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati."

13. Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.

14. Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir."

15. Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!"

16. Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,

17. dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.

18. Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom.

19. A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.

20. Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".

Poglavlje 34

1. Dina, kæi koju je Lea rodila Jakovu, iziðe da posjeti neke žene onoga kraja.

2. Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.

3. Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kæer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojèino srce.

4. Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!"

5. Jakov sazna da je Šekem obešèastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne doðu.

6. Uto doðe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,

7. upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.

8. Hamor im reèe. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kæer. Dajte mu je za ženu!

9. Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi!

10. Tako možete živjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!"

11. Potom Šekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u vašim oèima, dat æu vam što zatražite.

12. Tražite od mene koliko hoæete: sve što god zapitate dat æu, samo mi dajte djevojku za ženu."

13. Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obešèastio njihovu sestru Dinu -

14. te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.

15. Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.

16. Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.

17. A ako ne pristajete na obrezanje, uzet æemo svoju kæer i otiæi."

18. Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan.

19. Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu.

20. Tako Hamor i njegov sin Šekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate se svojim sugraðanima ovako:

21. "Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje.

22. No ljudi æe pristati da meðu nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.

23. Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se meðu nama nasele!"

24. Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata.

25. A treæega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u grad te poubijaju sve muškarce.

26. Sasijeku maèem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuæe i odu.

27. Ostali Jakovljevi sinovi doðu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obešèašæena.

28. Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;

29. opljaèkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kuæama - odvedu u roblje.

30. Jakov reèe Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s mojim domom."

31. Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"

Poglavlje 23

1. Job progovori i reèe:

2. "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:

3. o, kada bih znao kako æu ga naæi, do njegova kako doprijeti prijestolja,

4. pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.

5. Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti rijeè što bi je rekao!

6. Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.

7. U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

8. Na istok krenem li, naæi ga ne mogu; poðem li na zapad, ne razabirem ga.

9. Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.

10. Pa ipak, on dobro zna put kojim kroèim! Neka me kuša: èist k'o zlato æu iziæi!

11. Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skreæuæ';

12. slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeèi u grudima svojim.

13. Al' htjedne li štogod, tko æe ga odvratit'? Što zaželi dušom, to æe ispuniti.

14. Izvršit æe što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odluèio!

15. Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jaèe strah me hvata.

16. U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,

17. premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.

Poglavlje 24

1. Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

2. Bezbožnici pomièu granice, otimaju stado i pasu ga.

3. Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.

4. Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

5. K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.

6. Po tuðem polju oni pabirèe, paljetkuju vinograd opakog.

7. Goli noæe, nemaju haljine, ni pokrivaèa protiv studeni.

8. Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.

9. Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

10. Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuðe snoplje nose.

11. Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.

12. Samrtnici hropæu iz gradova, ranjenici u pomoæ zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.

13. Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.

14. Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noæi lopov skiæe [16a] i u tmini provaljuje kuæe.

15. Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neæe', kaže on i zastire velom svoje lice.

16. [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neæe da za svjetlost znaju.

17. Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

18. Prije nego svane, on veæ hitro bježi kloneæi se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

19. K'o što vruæina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.

20. Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opaèina.

21. Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uèinio dobra.

22. Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.

23. Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

24. Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posjeèeni kao glave klasovima."

25. Nije li tako? Tko æe me u laž utjerat'? Tko moje rijeèi poništiti može?"

13. Blago èovjeku koji je stekao mudrost i èovjeku koji je zadobio razboritost.

14. Jer bolje je steæi nju nego steæi srebro, i veæi je dobitak ona i od zlata.

15. Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu;

16. dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i èast.

17. Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.

18. Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži.