Na 119. dan pratimo završne događaje Saulove vladavine i izazove s kojima se David suočio u 1. Samuelovoj 29-31. Psalam 18 naglašava da je Bog naša tvrđava i sigurno utočište, pružajući snagu i zaštitu čak i u vrijeme rata i nedaća.
1. Filistejci skupiše sve svoje èete u Afeku, a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu.
2. Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuæama, a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem.
3. Filistejski knezovi zapitaše: "Što hoæe ti Hebreji ovdje?" A Akiš odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga kralja Šaula! Veæ je godinu-dvije kod mene, ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana."
4. Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: "Pošalji toga èovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaèio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Èime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naših ljudi?
5. To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuæi: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa!'"
6. Tada Akiš dozva Davida i reèe mu: "Živoga mi Jahve, ti si pošten i meni bi drago bilo da me pratiš u pokretima moje vojske, jer nisam našao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si došao k meni pa do današnjega dana. Ali nisi drag u oèima knezova.
7. Zato se sada vrati i otiði s mirom kuæi da ne ozlovoljiš filistejske knezove!"
8. David odvrati Akišu: "Ta što sam uèinio i što si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju službu pa do današnjega dana da ne mogu iæi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?"
9. A Akiš odgovori Davidu: "Ti znaš da si mi drag kao Božji anðeo, ali su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!'
10. Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su došli s tobom, i otiðite na mjesto koje sam vam oznaèio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mržnje jer si mi mio. Ustat æete, dakle, u rano jutro, èim svane, i otiæi æete!"
11. Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoše u Jizreel.
1. Kad je David sa svojim ljudima treæi dan stigao u Siklag, a to Amaleèani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaèkali su Siklag i ognjem ga spalili.
2. Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem.
3. Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u ropstvo.
4. Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plaè.
5. I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela.
6. David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi poèeli govoriti da æe ga kamenovati, buduæi da su svi bili ogorèeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kæeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.
7. David reèe sveæeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo opleæak!" I Ebjatar donese Davidu opleæak.
8. Tada David upita Jahvu za savjet govoreæi: "Hoæu li u potjeru za onim razbojnicima i hoæu li ih stiæi?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer æeš ih zacijelo stiæi i zarobljenike æeš izbaviti."
9. I poðe David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i doðoše do potoka Besora.
10. Odavde David sa èetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prijeæi preko potoka Besora.
11. U polju naiðoše na nekog Egipæanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije.
12. Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grožða. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noæi ne bijaše ništa jeo i ništa pio.
13. Tada ga David upita: "Èiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipæanin, sluga jednog Amaleèanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana.
14. Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem."
15. David ga upita: "Hoæeš li me odvesti k toj razbojnièkoj družbi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neæeš pogubiti i da me neæeš predati u ruke mome gospodaru, pa æu te odvesti k njima!"
16. On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.
17. I David ih poèe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujuæi na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim èetiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše.
18. Tako je David izbavio sve što su bili oteli Amaleèani; i obje svoje žene izbavi David.
19. I ništa im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveæih, od plijena sve do sinova i kæeri, sve što im bijaše oteto: sve je vratio David.
20. Tada uzeše sve ovce i goveda, dotjeraše ih pred njega vièuæi: "Ovo je plijen Davidov!"
21. Kad je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu iæi za Davidom i koje on bijaše ostavio kod potoka Besora, iziðoše oni u susret Davidu i èeti njegovoj: približivši se Davidu i èeti, pozdraviše ih.
22. Tada progovoriše svi zlobnici i ništarije izmeðu ljudi koji su išli s Davidom i rekoše: "Buduæi da nisu išli s nama, ne dajmo im ništa od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!"
23. Ali David reèe: "Ne èinite tako, braæo moja, poslije onoga što nam je dao Jahve: on nas je èuvao i predao nam u ruke razbojnièku družbu koja bijaše izišla protiv nas.
24. Ta tko æe vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi."
25. Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uèini uredbom i zakonom u Izraelu sve do današnjeg dana.
26. Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!"
27. Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;
28. onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi;
29. onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima;
30. onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru;
31. onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.
1. Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi.
2. Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu.
3. Boj je postao žešæi oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca.
4. Šaul tada reèe svome štitonoši: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne doðu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato Šaul uze maè i baci se na nj.
5. Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj maè i umrije s njim.
6. Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi.
7. Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci doðoše i nastaniše se u njima.
8. Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeðene, naðoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi.
9. Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu.
10. Potom oružje metnuše u Aštartin hram, a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šana.
11. Ali kad oni u Jabešu Gileadskom èuše što su Filistejci uèinili od Šaula,
12. ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu noæ, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe.
13. Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Uèitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja
2. Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
3. Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, peæino moja kojoj se utjeèem, štite moj, snago spasenja moga, tvrðavo moja!
4. Zazvat æu Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit æu izbavljen.
5. Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.
6. Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
7. u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
8. I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
9. Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
10. On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni.
11. Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
12. Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
13. od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
14. Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
15. Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
16. Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
17. On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
18. Od protivnika moænog mene oslobodi, od dušmana mojih jaèih od mene.
19. Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
20. na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
21. Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me nagradi,
22. jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
23. Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
24. do srži odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga.
25. Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje.
26. S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraæaš.
27. S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigravaš,
28. jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oèi ohole.
29. Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
30. s tobom udaram na èete dušmanske, s Bogom svojim preskaèem zidine.
31. Savršeni su puti Gospodnji, i rijeè je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utjeèu.
32. Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
33. Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
34. noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine èvrste,
35. ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
36. Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.
37. Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posræu.
38. Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
39. Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi leže.
40. Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
41. Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
42. Vapiju u pomoæ - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.
43. Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.
44. Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
45. Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuðinci meni laskaju;
46. sinovi tuðinski gube srèanost, izlaze dršæuæ' iz svojih utvrda.
47. Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
48. Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
49. Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od èovjeka silnika spasavaš.
50. Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
51. umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"O Senhor se comunica conosco à medida que nos libertamos do nosso apego aos sentidos, que sacrificamos nossa vontade própria." São Padre Pio de Pietrelcina
