Biblija u jednoj godini.

Na 362. dan, Otkrivenje 12-14 predstavlja nam borbu između dobra i zla, s božanskom zaštitom nad Božjim narodom. Hebrejima 1-4 naglašava vrhovnu moć Krista i Njegovo otkupiteljsko djelo. Izreke 31:19-22 pokazuju kako se mudrost očituje u marljivom i velikodušnom djelovanju, nadahnjujući nas da živimo s integritetom i učinkovitošću.

Poglavlje 12

1. I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

2. Trudna vièe u poroðajnim bolima i mukama raðanja.

3. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,

4. a rep mu povlaèi treæinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, èim rodi, proždre Dijete.

5. I ona porodi sina, muškiæa, koji æe vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

6. A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuæu dvjesta i šezdeset dana.

7. I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anðeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uðe u rat i anðeli njegovi,

8. ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.

9. Zbaèen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Baèen je na zemlju, a s njime su baèeni i anðeli njegovi.

10. I zaèujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaèen je tužitelj braæe naše koji ih je dan i noæ optuživao pred Bogom našim.

11. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjèevom i rijeèju svojega svjedoèanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.

12. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siðe k vama, gnjevan veoma, znajuæi da ima malo vremena!"

13. Kad Zmaj vidje da je zbaèen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškiæa.

14. No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.

15. I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.

16. Ali zemlja priteèe u pomoæ Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta.

17. I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što èuvaju Božje zapovijedi i drže svjedoèanstvo Isusovo.

18. I stade na morski žal.

Poglavlje 13

1. I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.

2. Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeðe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku.

3. Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zalijeèila. Sva se zemlja, zaèuðena, zanijela za Zvijeri

4. i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreæi: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?"

5. I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to èini èetrdeset i dva mjeseca.

6. I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike.

7. I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:

8. da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.

9. Tko ima uho, nek posluša!

10. Je li tko za progonstvo, u progonstvo æe iæi! Je li tko za maè, da bude pogubljen, maèem æe biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.

11. I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj.

12. Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazoènosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana.

13. Èini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naoèigled ljudi.

14. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano èiniti u nazoènosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naèine kip Zvijeri koja bijaše udarena maèem, ali preživje.

15. I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.

16. Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na èelo,

17. i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.

18. U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog èovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.

Poglavlje 14

1. I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto èetrdeset i èetiri tisuæe - na èelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

2. I zaèujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji zaèuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.

3. Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred èetiri biæa i pred starješinama. Nitko ne mogaše nauèiti te pjesme doli one sto èetrdeset i èetiri tisuæe - otkupljeni sa zemlje.

4. Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poðe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

5. na ustima se njihovim laž ne naðe, neporoèni su.

6. I vidjeh: drugi jedan anðeo leti posred neba s evanðeljem vjeènim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.

7. Vièe iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doðe èas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!"

8. Za njim eto drugog anðela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!"

9. Za njima eto i treæeg anðela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku,

10. pit æe vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èaši srdžbe njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu.

11. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim."

12. U tom je postojanost svetih - onih što èuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

13. I zaèujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoèinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!"

14. I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Èovjeèji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp.

15. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama vièuæi iza glasa onomu što sjedi na oblaku: "Mahni srpom i žanji jer doðe èas žetvi, zrela je žetva zemaljska!"

16. I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.

17. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp.

18. I od žrtvenika iziðe drugi anðeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: "Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožðe!"

19. I anðeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.

20. Gazila se kaca izvan grada te poteèe krv iz kace konjima do uzda, tisuæu i šest stotina stadija uokolo.

Poglavlje 1

1. Više puta i na više naèina Bog nekoæ govoraše ocima po prorocima;

2. konaèno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.

3. On, koji je odsjaj Slave i otisak Biæa njegova te sve nosi snagom rijeèi svoje, pošto oèisti grijehe, sjede zdesna Velièanstvu u visinama;

4. postade toliko moæniji od anðela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.

5. Ta kome od anðela ikad reèe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin.

6. A opet, kad uvodi Prvoroðenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anðeli Božji.

7. Za anðele veli: Anðele èini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,

8. ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.

9. Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

10. I: Ti u poèetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

11. Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa.

12. Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeæu, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

13. Za koga pak od anðela ikad reèe: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!

14. Svi ti zar nisu služnièki duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?

Poglavlje 2

1. Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što èusmo da ne bismo promašili.

2. Jer ako je rijeè po anðelima izreèena bila èvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaæu,

3. kako li æemo mi umaæi ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je poèeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji,

4. a suposvjedoèio Bog znamenjima i èudesima, najrazlièitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

5. Nije doista anðelima podložio buduæi svijet o kojem govorimo.

6. Netko negdje posvjedoèi: Što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohaðaš.

7. Ti ga tek za malo uèini manjim od anðela, slavom i èasti njega ovjenèa,

8. njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo,

9. ali Njega, za malo manjeg od anðela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i èasti ovjenèana da milošæu Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

10. Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Poèetnika njihova spasenja.

11. Ta i Posvetitelj i posveæeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braæom,

12. kad veli: Braæi æu svojoj naviještat ime tvoje, hvalit æu te usred zbora.

13. I još: Ja æu se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.

14. Pa buduæi da djeca imaju zajednièku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smræu obeskrijepi onoga koji imaše moæ smrti, to jest ðavla,

15. pa oslobodi one koji - od straha pred smræu - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.

16. Ta ne zauzima se dašto za anðele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.

17. Stoga je trebalo da u svemu postane braæi slièan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki sveæenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.

18. Doista, u èemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoæi.

Poglavlje 3

1. Stoga, braæo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sveæenika naše vjere - Isusa:

2. on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kuæi njegovoj.

3. Dostojan je doista toliko veæe slave od Mojsija koliko veæu èast od kuæe ima onaj tko ju je sagradio.

4. Jer svaku kuæu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.

5. Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kuæi njegovoj kao služnik da posvjedoèi za ono što je imalo biti reèeno,

6. ali Krist - kao Sin, nad kuæom njegovom. Njegova smo kuæa mi ako saèuvamo smjelost i ponos nade.

7. Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu èujete,

8. ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji

9. gdje me kušnjom iskušavahu oèevi vaši premda gledahu djela moja

10. èetrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne pronièu moje putove.

11. Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak!

12. Pazite, braæo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.

13. Paèe hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

14. Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim saèuvamo

15. kad je reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!

16. Jer, koji su to èuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?

17. Koji li mu dodijavahu èetrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?

18. Kojima se zakle da neæe uæi u njegov poèinak, ako li ne nepokornima?

19. I vidimo da ne mogoše uæi zbog nevjere.

Poglavlje 4

1. Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeæanje o ulasku u njegov Poèinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.

2. Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeè poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.

3. U Poèinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena.

4. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.

5. A ovdje opet: Nikad neæe uæi u moj poèinak.

6. Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uðoše zbog nepokornosti.

7. Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda.

8. Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.

9. Dakle: preostaje neki subotni poèinak narodu Božjemu!

10. Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.

11. Pohitimo dakle uæi u taj Poèinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

12. Živa je, uistinu, Rijeè Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla maèa; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuðuje nakane i misli srca.

13. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oèima Onoga komu nam je dati raèun.

14. Imajuæi dakle velikoga Velikog sveæenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - èvrsto se držimo vjere.

15. Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

16. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i milost naðemo za pomoæ u pravi èas!

19. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.

20. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.

21. Ne boji se snijega za svoje ukuæane, jer sva èeljad ima po dvoje haljine.

22. Sama sebi šije pokrivaèe, odijeva se lanom i purpurom.