Biblija u jednoj godini.

Na 315. dan, Luka 6-8 ističe Blaženstva, oprost, čuda iscjeljenja i moć vjere u Isusa. Izreke 26:1-3 upozoravaju nas na nerazumno ponašanje i važnost djelovanja s razboritošću, učeći nas da kombiniramo vjeru s praktičnom mudrošću.

Poglavlje 6

1. Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uèenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli.

2. A neki farizeji rekoše: "Zašto èinite što subotom nije dopušteno?"

3. Odgovori im Isus: "Zar niste èitali što uèini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?

4. Kako uðe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveæenici?"

5. I govoraše im: "Sin Èovjeèji gospodar je subote!"

6. Druge subote uðe u sinagogu i stane nauèavati. Bio je ondje èovjek kome desnica bijaše usahla.

7. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijeèi kako bi našli u èemu da ga optuže.

8. A on je znao njihove namjere pa reèe èovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade.

9. A Isus im reèe: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo? Život spasiti ili upropastiti?"

10. Sve ih ošinu pogledom pa reèe èovjeku: "Ispruži ruku!" On uèini tako - i ruka mu zdrava.

11. A oni se, izbezumljeni, poènu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.

12. Onih dana iziðe na goru da se pomoli. I provede noæ moleæi se Bogu.

13. Kad se razdanilo, dozva k sebi uèenike te izmeðu njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima:

14. Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,

15. i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj,

16. i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

17. Isus siðe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih uèenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog

18. nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su muèili neèisti dusi.

19. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

20. On podigne oèi prema uèenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

21. Blago vama koji sada gladujete: vi æete se nasititi! Blago vama koji sada plaèete: vi æete se smijati!

22. Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopæe i pogrde te izbace ime vaše kao zloèinaèko zbog Sina Èovjeèjega!

23. Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaæa vaša velika je na nebu. Ta jednako su èinili prorocima oci njihovi!"

24. "Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!

25. Jao vama koji ste sada siti: gladovat æete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat æete i plakati!

26. Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su èinili lažnim prorocima oci njihovi."

27. "Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro èinite svojim mrziteljima,

28. blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju."

29. "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.

30. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."

31. "I kako želite da ljudi vama èine, tako èinite i vi njima."

32. "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.

33. Jednako tako, ako dobro èinite svojim dobroèiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto èine.

34. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati."

35. "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Èinite dobro i pozajmljujte ne nadajuæ se odatle nièemu. I bit æe vam plaæa velika, i bit æete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."

36. "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."

37. "Ne sudite i neæete biti suðeni. Ne osuðujte i neæete biti osuðeni. Praštajte i oprostit æe vam se.

38. Dajite i dat æe vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat æe se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama æe se zauzvrat mjeriti."

39. A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neæe li obojica u jamu upasti?

40. Nije uèenik nad uèiteljem. Pa i tko je posve douèen, bit æe samo kao njegov uèitelj."

41. "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

42. Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa æeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."

43. "Nema dobra stabla koje bi raðalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi raðalo dobrim plodom.

44. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožðe trga."

45. "Dobar èovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."

46. "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne èinite što zapovijedam?

47. Tko god dolazi k meni te sluša moje rijeèi i vrši ih, pokazat æu vam kome je slièan:

48. slièan je èovjeku koji gradi kuæu pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuæu, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagraðena.

49. A koji èuje i ne izvrši, slièan je èovjeku koji sagradi kuæu na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuæe razvalina velika."

Poglavlje 7

1. Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uðe u Kafarnaum.

2. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag.

3. Kad je satnik èuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleæi ga da doðe i ozdravi mu slugu.

4. Kad oni doðoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uèiniš

5. jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio."

6. Isus se uputi s njima. I kad bijaše veæ kuæi nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muèi se. Nisam dostojan da uðeš pod krov moj.

7. Zato se i ne smatrah dostojnim doæi k tebi. Nego - reci rijeè da ozdravi sluga moj.

8. Ta i ja, premda sam vlasti podreðen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doði' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini."

9. Èuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reèe: "Kažem vam, ni u Izraelu na naðoh tolike vjere."

10. Kad se oni koji su bili poslani vratiše kuæi, naðoše slugu zdrava.

11. Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi uèenici i silan svijet.

12. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

13. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reèe joj: "Ne plaèi!"

14. Pristupi zatim, dotaèe se nosila; nosioci stadoše, a on reèe: "Mladiæu, kažem ti, ustani!"

15. I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

16. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreæi: "Prorok velik usta meðu nama! Pohodi Bog narod svoj!"

17. I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

18. Sve to dojaviše Ivanu njegovi uèenici. On dozva dvojicu svojih uèenika

19. i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?"

20. Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?'"

21. Upravo u taj èas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.

22. Tada im odgovori: "Poðite i javite Ivanu što ste vidjeli i èuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješæuje evanðelje.

23. I blago onom tko se ne sablazni o mene."

24. Kad Ivanovi glasnici odoše, poèe Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

25. Ili što ste izašli vidjeti: Èovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeæi i raskošju po kraljevskim su dvorima.

26. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!

27. On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.

28. Kažem vam: meðu roðenima od žene nitko nije veæi od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veæi je od njega."

29. Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom.

30. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.

31. "S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik?

32. Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'

33. Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Ðavla ima!'

34. Došao je Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'

35. Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

36. Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uðe u kuæu farizejevu i priðe stolu.

37. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kuæi pa ponese alabastrenu posudicu pomasti

38. i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poèe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašæu.

39. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotièe: da je grešnica."

40. A Isus, da mu odgovori, reèe: "Šimune, imam ti nešto reæi." A on æe: "Uèitelju, reci!" A on:

41. "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.

42. Buduæi da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji æe ga dakle od njih više ljubiti?"

43. Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reèe mu Isus: "Pravo si prosudio."

44. I okrenut ženi reèe Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uðoh ti u kuæu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.

45. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uðe, ne presta mi noge cjelivati.

46. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašæu noge pomaza.

47. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi."

48. A ženi reèe: "Oprošteni su ti grijesi."

49. Sustolnici poèeli nato meðu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?"

50. A on reèe ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Poglavlje 8

1. Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuæi i navješæujuæi evanðelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica

2. i neke žene koje bijahu izlijeèene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ðavola;

3. zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

4. Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:

5. "Iziðe sijaè sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.

6. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.

7. Drugo opet pade meðu trnje i trnje ga preraste i uguši.

8. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

9. Upitaše ga uèenici kakva bi to bila prispodoba.

10. A on im reèe: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuæi ne vide i slušajuæi ne razumiju."

11. "A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeè Božja.

12. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi ðavao i odnosi Rijeè iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.

13. A na kamenu - to su oni koji kad èuju, s radošæu prime Rijeè, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.

14. A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.

15. Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Rijeè, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."

16. "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

17. Ta ništa nije tajno što se neæe oèitovati; ništa skriveno što se neæe saznati i na vidjelo doæi."

18. "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što misli da ima."

19. A majka i braæa njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.

20. Javiše mu: "Majka tvoja i braæa tvoja stoje vani i žele te vidjeti."

21. A on im odgovori: "Majka moja, braæa moja - ovi su koji rijeè Božju slušaju i vrše."

22. Jednoga dana uðe u laðu on i uèenici njegovi. I reèe im: "Prijeðimo na onu stranu jezera." I otisnuše se.

23. Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.

24. Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Uèitelju, uèitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.

25. A on æe im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u èudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"

26. Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.

27. Èim iziðe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog èovjeka koji imaše zloduhe. Veæ dugo vremena nije se uopæe odijevao niti stanovao u kuæi, nego po grobnicama.

28. Kad opazi Isusa, zastenja, pade nièice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muèi me!"

29. Jer bijaše zapovjedio neèistom duhu da iziðe iz toga èovjeka. Da, dugo ga je veæ vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama èuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.

30. Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reèe: "Legija", jer u nj uðoše mnogi zlodusi.

31. I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.

32. A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti uæi u njih. I on im dopusti.

33. Tada zlodusi iziðoše iz èovjeka i uðoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.

34. Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.

35. A ljudi iziðoše vidjeti što se dogodilo. Doðoše Isusu i naðoše èovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuèen i zdrave pameti. I prestraše se.

36. A oèevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.

37. I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uðe u laðu i vrati se.

38. A moljaše ga èovjek iz koga iziðoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreæi:

39. "Vrati se kuæi i pripovijedaj što ti uèini Bog." On ode razglašujuæi po svem gradu što mu uèini Isus.

40. Na povratku Isusa doèeka mnoštvo jer su ga svi željno išèekivali.

41. I gle, doðe èovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doðe u njegovu kuæu.

42. Imaše kæer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.

43. A neka žena koja je veæ dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na lijeènike i nitko je nije mogao izlijeèiti,

44. priðe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.

45. I reèe Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar æe: "Uèitelju, mnoštvo te gura i pritišæe."

46. A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."

47. A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.

48. A on joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"

49. Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kæi, ne muèi više Uèitelja."

50. Èuo to Isus pa mu reèe: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona æe se spasiti!"

51. Uðe u kuæu, ali nikomu ne dopusti da s njim uðe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.

52. A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reèe: "Ne plaèite! Nije umrla, nego spava!"

53. No oni mu se podsmjehivahu znajuæi da je umrla.

54. On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"

55. I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.

56. Njezini se roditelji zaèudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.

1. Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju poèasti bezumnomu.

2. Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja.

3. Biè konju, uzda magarcu, a šiba leðima bezumnika.