Biblija u jednoj godini.

Na 304. dan, 2. Makabejci 7 ističe žrtvu Makabejaca i nepokolebljivu vjeru usprkos progonstvu. Mudrost 3-4 vodi nas nadi u vječni život i povjerenju u Boga, dok Mudre izreke 24:27-29 naglašava važnost planiranja i razboritog djelovanja.

1. Uhvatiše tako i sedmoricu braæe zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bièevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.

2. Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije æemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!"

3. Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi.

4. Kad ih užariše, zapovjedi da se, naoèigled ostale braæe i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi.

5. Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junaèki umru.

6. "Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista æe nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja sveèano svjedoèi: 'I svojim æu se slugama smilovati.'"

7. Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na muèenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoæeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmuèimo tijelo?"

8. On odgovori jezikom svojih otaca: "Neæu!" Zato su i njega podvrgli muèenju kao i prvog.

9. Izdišuæi reèe: "Ti nam, zlikovèe, oduzimaš sadašnji život, ali æe nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vjeèni."

10. Poslije njega muèili su treæega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke.

11. Junaèki reèe: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da æu ih od njega natrag dobiti."

12. I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladiæa koji je prezirao muke.

13. Kad je taj preminuo, podvrgli su èetvrtoga istim mukama.

14. Prije nego što je izdahnuo, reèe ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u èvrstoj nadi koju ima od Boga: da æe ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuæa na život!"

15. Zatim dovedoše petoga i stadoše ga muèiti.

16. On upilji oèi u kralja i reèe: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoæeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio!

17. Samo èekaj, veæ æeš vidjeti njegovu veliku moæ: muèit æe on tebe i tvoje sjeme!"

18. Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reèe: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota.

19. Ali nemoj misliti da æeš izbjeæi kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga."

20. Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina.

21. Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjeæaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošæu.

22. Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila.

23. Zato æe vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade poèetak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima."

24. Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je rijeèima nazrijevao porugu. Kako je najmlaði još živio, on ga poèe ne samo rijeèima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da æe ga obogatiti i usreæiti, sprijateljit æe se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja.

25. Kako mladiæ za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiæu savjetuje da sebi spasi život.

26. Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina.

27. Sagnula se k njemu pa je, zavaravajuæi okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila.

28. Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog naèinio ni od èega i da je tako nastao i ljudski rod.

29. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braæe i prihvati smrt, da te s tvojom braæom u vrijeme milosti opet naðem!"

30. Tek što je svoje dorekla, mladiæ reèe: "Što èekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije.

31. A ti, zaèetnièe svake zloæe protiv Hebreja, nipošto neæeš izbjeæi ruci Božjoj.

32. Mi trpimo zbog svojih grijeha.

33. Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouèi, on æe se opet i pomiriti sa svojim slugama.

34. A ti, bezbožnièe, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižuæi ruku protiv sinova Neba,

35. jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida.

36. Naša braæa, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti æeš veæ na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost.

37. Ja sa svojom braæom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bièevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.

38. Neka se napokon na meni i na mojoj braæi zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod."

39. Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjeæao tu porugu.

40. Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina.

41. Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.

42. Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.

Poglavlje 3

1. A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotièe muka nikakva.

2. Oèima se bezbožnièkim èini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreæa;

3. i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.

4. Ako su, u oèima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.

5. Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.

6. Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.

7. Zato æe se u vrijeme posjeta njegova zasjati te æe vrcati kao iskre u strnjici.

8. Sudit æe pucima i vladati narodima i Gospodin æe kraljevat nad njima uvijeke.

9. Koji se u nj ufaju spoznat æe istinu, i koji su vjerni bit æe u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stjeèu milost i milosrðe.

10. A bezbožnici æe zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina.

11. Teško onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka.

12. Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod!

13. Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj ložnica ne poznaje grijeha; plodnost æe se njezina pokazati na istrazi duša.

14. Blago i uškopljeniku koji ne poèini zloèina niti smišlja zla protiv Gospoda; jer æe za vjernost dobiti milost izabranu i baštinu najljupkiju u Domu Gospodnjem.

15. Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen razbora.

16. A djeca preljubnièka neæe doæi do savršenstva i rod nezakonite ložnice propada.

17. Pa ako i žive dugo, nisu ni za što i na koncu im je starost neèasna.

18. Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan:

19. jer okrutna je kob grešna roda.

Poglavlje 4

1. Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene.

2. Kad je nazoèna, oponašaju je, kad je odsutna, priželjkuju je; okrunjena vjeèno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage.

3. A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što; izdanci se neèisti duboko ne korijene i nemaju èvrsta temelja.

4. Jer ako se naèas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, išèupa ih sila vihora,

5. i grane što tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za što.

6. Jer djeca roðena iz nezakonita spavanja svjedoèe na sudu o zlu roditelja.

7. A pravednik, ako i umre prijevremeno, naæi æe mir.

8. Jer duljina dana ne èini starost èasnom niti se ona mjeri brojem godina.

9. Veæ razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost.

10. I jer je ugaðao Bogu, On ga je zavolio, i jer je živio meðu grešnicima, On ga je uzeo k sebi.

11. Uzdignut je da zloæa ne bi izopaèila njegov razbor ili da mu himba ne zavede duše.

12. Jer blještavilo opaèine zasjenjuje dobro i vihor požude izopaèuje dobru dušu.

13. Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio;

14. i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloæe oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaæa; njima i ne pada na um

15. da milost i milosrðe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima.

16. A pravednik koji umire osuðuje žive bezbožnike i prijevremeno dokonèana mladost produženu starost opakih.

17. Svjetina vidi kraj mudraèev, ali ne shvaæa što je Gospod s njim naumio ili zašto ga je uzeo u zaštitu.

18. Oni gledaju i preziru, ali æe se i njima Gospod podsmijevati.

19. Ubrzo æe oni biti trupla prezrena i ruglo meðu mrtvima dovijeka, jer æe ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut æe ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama æe oni biti i spomen æe im propasti.

20. Puni straha doæi æe na obraèun grijeha, i bezakonja njihova u lice æe ih optuživati.

27. Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuæu svoju zidaj.

28. Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga: zar æeš varati usnama svojim?

29. Ne reci: "Kako je on meni uèinio, tako æu i ja njemu; platit æu tom èovjeku po djelu njegovu!"