Biblija u jednoj godini.

Dvadeset devetog dana vidimo kolebljivu vjeru i rastuće protivljenje. Izlazak 4-5 pokazuje kako Bog osnažuje Mojsija čudesnim znacima, njegov povratak u Egipat i prvi katastrofalan sukob s faraonom koji povećava Izraelovo ugnjetavanje. Levitski zakonik 4 uči o žrtvama za grijeh, pokazujući kako su različiti grijesi zahtijevali različite žrtve za pomirenje. Psalam 46 nudi snažnu utjehu, izjavljujući da je Bog naše utočište i snaga, vrlo prisutna pomoć u nevolji, čak i kada se zemlja trese.

Poglavlje 4

1. Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

2. "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.

3. "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe.

4. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.

5. "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

6. Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

7. "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.

8. "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat æe poruci drugoga znamenja.

9. A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu æe se u krv pretvoriti."

10. "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."

11. "Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

12. Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad budeš govorio i kazivat æu ti što æeš govoriti."

13. "Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

14. Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat æe se u srcu.

15. Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi.

16. Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto usta, a ti æeš njemu biti mjesto Boga.

17. Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."

18. Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se vratim braæi u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Poði u miru!" - reèe Jitro Mojsiju.

19. I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."

20. Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.

21. Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode.

22. Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac.

23. Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'"

24. Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga ubije.

25. Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reèe.

26. I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".

27. Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.

28. Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini.

29. Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.

30. Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda.

31. Narod je bio uvjeren, i pošto èuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše nièice i pokloniše se.

Poglavlje 5

1. Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'"

2. "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce."

3. "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maèem."

4. Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraæate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao.

5. Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?"

6. Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima:

7. "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju.

8. A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!'

9. Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pažnje klevetama!"

10. Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam više nabavljati slame.

11. Vi sami morate iæi i tražiti je gdje god je možete naæi. Ali zato neæu smanjiti vaš posao.'"

12. Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame.

13. A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali."

14. A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni juèer ni danas napravili opeke koliko i prije?"

15. Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama?

16. Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

17. "Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!'

18. Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti odreðene kolièine opeke."

19. Bilježnici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu kolièinu opeke ne smijete smanjiti!"

20. Otišavši od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali.

21. "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas pobiju."

22. Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao?

23. Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod."

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Ovako kaži Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogriješi o bilo koju Jahvinu zapovijed te uèini što je zabranjeno èiniti:

3. Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogriješi i navuèe tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu.

4. Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Šator sastanka; neka juncu na glavu položi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom.

5. Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka.

6. Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom.

7. Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka.

8. Iz junca što ga prinosi kao žrtvu okajnicu neka izvadi: loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine;

9. oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima;

10. onako kako se uzima dio iz vola žrtve prièesnice. Neka ih zatim sveæenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice.

11. Kožu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu neèist

12. - svega junca - neka iznese na èisto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'"

13. "Ako sva izraelska zajednica nehotièno pogriješi poèinivši štogod što je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje,

14. onda, kad se sazna za uèinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao žrtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred Šator sastanka.

15. Tu pred Jahvom neka starješine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom.

16. Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u Šator sastanka;

17. neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom.

18. Neka zatim stavi krvi na rogove žrtvenika koji se nalazi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka.

19. S junca neka skine sav loj i sažeže ga u kad na žrtveniku.

20. I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka uèini i s tim. I pošto sveæenik nad èlanovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit æe im oprošteno.

21. Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je žtrva za prijestup zajednice."

22. "Ako nehotièno pogriješi glavar i uèini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagriješi,

23. onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane.

24. Položivši svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom žrtve paljenice. To je žrtva okajnica.

25. Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice.

26. Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa æe mu biti oprošteno."

27. "Ako tko od obiènoga puka nehotièno pogriješi uèinivši štogod što je Jahve zabranio i tako sagriješi,

28. onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je poèinio donese žensko jare bez mane.

29. Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice.

30. Neka sveæenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika.

31. Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice; neka ga onda sveæenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja, bit æe mu oprošteno.

32. Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane.

33. Položivši svoju ruku na glavu žrtve okajnice, neka je zakolje kao žrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice.

34. Neka onda sveæenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika.

35. Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice. Neka to sveæenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u èast. Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, pa æe mu biti oprošteno."

1. Zborovoði. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma.

2. Bog nam je zaklon i utvrda, pomoænik spreman u nevolji.

3. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more.

4. Nek' buèe i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršæu od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

5. Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega.

6. Bog je sred njega, poljuljat se neæe, od rane zore Bog mu pomaže.

7. Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

8. s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

9. Doðite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji uèini.

10. Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

11. Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

12. S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!