Biblija u jednoj godini.

Na 208. dan, Izaija 37-38 pokazuje povjerenje u Gospodina usprkos prijetnjama i božanskoj intervenciji kako bi se izbavio narod. Baruh 5-6 naglašava važnost slijeđenja zakona i povjerenja u Boga. Izreke 11:25-28 naglašavaju velikodušnost, ljubaznost i nagrade života u integritetu, vodeći naš svakodnevni hod vjere.

Poglavlje 37

1. Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin.

2. Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

3. Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode.

4. Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo rijeèi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'"

5. Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

6. on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

7. Udahnut æu u njega duh, i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'"

8. Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša.

9. Doèuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:

10. "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja.

11. Ti znaš što su kraljevi asirski uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti?

12. Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

13. Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"

14. Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

15. I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:

16. "Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.

17. Prikloni uho, Jahve, i poèuj! Otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga.

18. Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove;

19. pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše.

20. Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"

21. Tad Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.'

22. Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska.

23. Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!

24. Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti.

25. Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.

26. Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline;

27. stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim.

28. Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš.

29. Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæi kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si došao!

30. A znak nek' ti bude ovo: ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.

31. Preživjeli iz kuæe Judine, žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.

32. Jer æe iz Jeruzalema izaæi Ostatak. Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.

33. Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.

34. Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi - rijeè je Jahvina.

35. Grad æu ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."

36. Tad iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

37. Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

38. Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

Poglavlje 38

1. U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju, jer æeš umrijeti, neæeš ozdraviti.'"

2. Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:

3. "Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i uèinio što je dobro u tvojim oèima." I Ezekija briznu u gorak plaè.

4. Tada doðe rijeè Jahvina Izaiji:

5. "Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æeš u Dom Jahvin. Dodat æu tvome vijeku petnaest godina.

6. Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit æu ovaj grad!'"

7. Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti što je rekao:

8. sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunèanika vratit æu za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše veæ sišlo.

9. Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:

10. "Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otiæi. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.

11. Govorio sam: Vidjet više neæu Jahve na zemlji živih, vidjet više neæu nikoga od stanovnika ovog svijeta.

12. Stan je moj razvrgnut, baèen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noæi skonèat æeš me,

13. vièem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noæi skonèat æeš me.

14. Poput laste ja pijuèem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreæu oèi, zauzmi se, jamèi za me.

15. Kako æu mu govoriti i što æu mu reæi? TÓa on je koji djeluje. Slavit æu te sva ljeta svoja, premda s gorèinom u duši.

16. Gospodine, za tebe živjet æe srce moje i živjet æe moj duh. Ti æeš me izlijeèiti i vratiti mi život,

17. bolest æe mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leða si bacio sve moje grijehe.

18. Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.

19. Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nauèava sinovima tvoju vjernost.

20. U pomoæ mi, Jahve priteci, i mi æemo pjevati uz harfe sve dane svojega života pred Hramom Jahvinim."

21. Izaija naloži: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i on æe ozdraviti."

22. Ezekija upita: "Po kojem æu znaku prepoznati da æu uziæi u Dom Jahvin?"

25. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam æe se napojiti.

26. Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje.

27. Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono æe ga snaæi.

28. Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišæe.