Biblija u jednoj godini.

Na 199. dan, Izaija 16-17 opisuje sudove nad Moapom i drugim narodima, naglašavajući Božju pravdu. Joel 3 upozorava na dan Gospodnji i sud naroda, pozivajući ljude na pokajanje i pravednost. Izreke 10:21-24 nude upute o etičkom životu, poštenju i integritetu, pokazujući da prakticiranje mudrosti vodi do božanskog blagoslova i zaštite.

Poglavlje 16

1. Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kæeri sionske.

2. Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit æe kæeri moapske na arnonskim gazovima.

3. Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noæ razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.

4. Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonèa tlaèitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetaè išèezne iz zemlje,

5. uèvrstit æe se prijesto u blagosti i na njemu æe vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu èini.

6. Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.

7. Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauèu, za kolaèima grožðanim iz Kir Heresa jauèu posve slomljeni.

8. Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišæe su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.

9. Zato plaèem za trsjem sibmanskim kao što plaèe Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zaèu;

10. nestade iz voænjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne klièe se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.

11. Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršæe, a grudi mi za Kir Herešom.

12. Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeæi u svetište da se moli: ništa postiæi neæe.

13. Ovo je rijeè koju nekoæ reèe Jahve protiv Moaba.

14. A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnièke, slava æe Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit æe maleno, slabo i nemoæno."

Poglavlje 17

1. Proroštvo o Damasku. Gle, prestat æe Damask biti gradom i postat æe hrpom ruševina;

2. njegovi gradiæi, dovijek napušteni, bit æe pašnjak stadima; ležat æe u njima i nitko ih neæe tjerati.

3. Izgubit æe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit æe se što i slavi sinova Izraelovih - rijeè je Jahve nad Vojskama.

4. U onaj dan smanjit æe se slava Jakovljeva, spast æe salo tijela njegova.

5. Bit æe k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirèe klasovi u refajimskoj dolini -

6. ostat æe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, èetiri ili pet na granama drveta - rijeè je Jahve, Boga Izraelova.

7. U onaj dan èovjek æe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oèi k Svecu Izraelovu.

8. Neæe više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neæe više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunèane stupove.

9. U onaj æe dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet æe,

10. jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiš ljupke biljke i strane presaðuješ mladice;

11. u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizljeèive.

12. Jao, buka naroda mnogobrojnih; buèe kao što buèi more; šum naroda koji šume k'o što šumore silne vode.

13. Šume narodi kao što silne vode šumore, al' kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o prašina u vihoru.

14. Naveèer eto straha; prije svanuæa više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljaèkaju.

1. "Poslije ovoga izlit æu Duha svoga na svako tijelo, i proricat æe vaši sinovi i kæeri, vaši æe starci sanjati sne, a vaši mladiæi gledati viðenja.

2. Èak æu i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one.

3. Pokazat æu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima."

4. Sunce æe se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan.

5. Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni æe biti, jer æe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reèe, a meðu preživjelima oni koje Jahve pozove.

21. Pravednikove su usne hrana mnogima, a luðaci umiru s ludosti svoje.

22. Gospodnji blagoslov obogaæuje i ne prati ga nikakva muka.

23. Bezumniku je radost uèiniti sramotno djelo, a razumnu èovjeku biti mudar.

24. Èega se opaki boji, ono æe ga stiæi, a pravednièka se želja ispunjava.