Biblija u jednoj godini.

Na 195. dan, Izaija 7-8 ističe Božje obećanje Domu Davidovom i znak Emanuela, otkrivajući pouzdanje i nadu usred nedaća. Tobija 7-9 pokazuje hrabrost i vjernost mladog Tobije u njegovim postupcima. Izreke 10:5-8 naglašavaju važnost marljivog djelovanja, prakticiranja pravde i traženja božanske mudrosti kao vodiča za uspješan i pravedan život.

Poglavlje 7

1. U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.

2. Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveæe ustrepti od vjetra.

3. I Jahve reèe Izaiji: "Iziði pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.

4. Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina,

5. jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.'

6. Poðimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova.

7. Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neæe zbiti: toga biti neæe!

8. [8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason;

9. Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neæe više biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, održat' se neæete!"

10. Jahve opet progovori Ahazu i reèe mu:

11. "Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina."

12. Ali Ahaz odgovori: "Ne, neæu iskati i neæu iskušavati Jahvu."

13. Tada reèe Izaija: "Èujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!

14. Zato, sam æe vam Gospodin dati znak: Evo, zaèet æe djevica i roditi sina i nadjenut æe mu ime Emanuel!

15. Vrhnjem i medom on æe se hraniti dok ne nauèi odbacivat' zlo i birati dobro.

16. Jer prije nego djeèak nauèi odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet æe zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva.

17. Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuæe oca tvojega dovest æe Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga.

18. U dan onaj zazviždat æe Jahve muhama na ušæu egipatskih rijeka i pèelama u zemlji asirskoj

19. da doðu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima.

20. U dan onaj Gospod æe obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza.

21. U dan onaj svatko æe hraniti po kravu i dvije ovce

22. i od obilja mlijeka koje æe mu dati hranit æe se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit æe se koji god u zemlji preostanu.

23. U dan onaj gdje god bijaše tisuæu èokota, vrijednih tisuæu srebrnika, izrast æe draè i trnje.

24. Onamo æe polaziti sa strijelom i lukom, jer sva æe zemlja u draè i trnje zarasti.

25. A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neæe iæi, strašeæi se trnja i draèa: onuda æe goveda pasti i gaziti ovce."

Poglavlje 8

1. Reèe Jahve: "Uzmi veliku ploèu i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen."

2. Potom uzeh vjerne svjedoke, sveæenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.

3. Približih se proroèici te ona zaèe i rodi sina. Jahve mi reèe: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,

4. jer prije no što dijete poène tepati 'tata' i 'mama', nosit æe se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."

5. I opet mi reèe Jahve:

6. "Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuæice Šiloaha, a dršæe pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,

7. navest æe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona æe iziæi iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;

8. provalit æe u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila æe svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele."

9. Udružite se samo, narodi, al' bit æete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit æete smrvljeni, pašite se, bit æete smrvljeni!

10. Kujte naum - bit æe uništen, dogovarajte se samo, bit æe uzalud, jer s nama je Bog!

11. Jer, ovako mi reèe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:

12. "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se èega se on boji i nemajte straha.

13. Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme.

14. On æe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuæe Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.

15. Mnogi æe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti."

16. Pohrani ovo svjedoèanstvo, zapeèati ovu objavu meðu uèenicima svojim:

17. Èekat æu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.

18. Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj.

19. Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraèe koji šapæu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -

20. Uza Zakon! Uza svjedoèanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neæe doèekati.

21. Lutat æe zemljom potlaèen i gladan, izgladnjela bijes æe ga spopasti, proklinjat æe svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,

22. pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali æe se tama raspršiti,

23. jer više neæe biti mraka gdje je sad tjeskoba.

24. U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on æe proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.

Poglavlje 7

1. Onda uðoše u Ekbatanu i poðoše prema kuæi Raguelovoj. Sara im doðe u susret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuæu.

2. Raguel reèe Edni, svojoj ženi: "Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga roðaka!"

3. Raguel ih zapita: "Odakle ste, braæo?" Odgovoriše mu: "Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu."

4. Kaza im on: "Poznajete li Tobita, brata našega?" Oni odgovoriše: "Poznajemo ga."

5. Onda ih upita: "Je li dobro s njime?" Oni odgovoriše: "Živ je i dobro je." Tobija nadoda: "To je moj otac."

6. Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih oèiju i blagoslovi ga èudeæi se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog èovjeka." Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka.

7. I žena mu Edna i kæi Sara zaplakaše i primiše ih spremno.

8. Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju.

9. Tobija kaza Rafaelu: "Brate Azarja, govori o onome o èemu si mi pripovijedao na putu."

10. Anðeo prozbori o tom s Raguelom, a on æe Tobiji: "Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kæi. Ipak ti moram otkriti istinu:

11. veæ bijah svoju kæer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noæu pomriješe. Ali ti sada budi veseo."

12. Tobija odgovori: "Neæu ništa okusiti dok se ne odluèite i ne izvršite što treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga èasa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreæu."

13. Zatim pozva Saru, svoju kæer; uzevši je za ruku, dade je kao zaruènicu Tobiji govoreæi: "Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu." I blagoslovi ih.

14. Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari peèat. Potom poèeše blagovati.

15. Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reèe joj: "Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je."

16. Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kæi zaplaka.

17. Vidjevši suze svoje kæeri, kaza joj: "Budi hrabra, kæerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošæu za tvoju bol. Budi hrabra, kæerko!"

Poglavlje 8

1. Kad su poveèerali, uvedoše Tobiju k Sari.

2. On se, ulazeæi k njoj, sjeti Rafaelovih rijeèi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi.

3. Tek što demon oæutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anðeo ga ondje okova.

4. Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reèe: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje."

5. Onda se Tobija poèe moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!

6. Ti si stvorio Adama i dao mu pomoænicu Evu: od njih je proizašao ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da èovjek bude sam; naèinimo mu pomoænicu sliènu njemu.'

7. Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i uèini da s njom doživim starost."

8. I zajedno rekoše: "Amen, amen."

9. I zaspaše oboje te noæi.

10. A Raguel usta i poðe da iskopa raku misleæi: "Ako i on umre."

11. Raguel se vrati u svoju kuæu

12. i kaza Edni, ženi svojoj: "Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna."

13. Sluškinja otvori vrata, uðe i naðe kako oboje spavaju.

14. Izaðe i javi im: "Dobro je, živ je."

15. Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bože, svakim blagoslovom èistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi anðeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke!

16. Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo èega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrðe.

17. Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosrðe, Gospode, podari im da zavše život u zdravlju, sa sreæom i milosrðem."

18. A zatim zapovjedi kuænoj èeljadi da zatrpaju raku.

19. Tada priredi gozbu koja je trajala èetrnaest dana.

20. Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši èetrnaest svadbenih dana,

21. a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi æeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti."

Poglavlje 9

1. Onda Tobija pozva Rafaela i reèe mu:

2. "Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir,

3. jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim.

4. Znaš da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadržavao, bit æe zabrinut veoma."

5. Tada Rafael ode. Provede noæ u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvuèe zapeèaæene vreæice te mu ih izruèi.

6. Brzo se krenuše obojica i doðoše na pir. Tobija blagoslovi svoju ženu.

5. Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrèe o žetvi, navlaèi sramotu.

6. Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.

7. Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

8. Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.