Biblija u jednoj godini.

Devedeset šestog dana, 1. Samuelova 1-2 prepričava čudesno rođenje Samuelove i Anine molitve, izražavajući vjeru i zahvalnost Bogu. Psalam 149 potiče hvalu i radost u štovanju Gospodina, veličajući pravdu i pobjedu koju On daje svom narodu.

Poglavlje 1

1. Bio jedan èovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin.

2. Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.

3. Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini.

4. Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obièno svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kæerima davao više žrtvenih dijelova,

5. a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda.

6. Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda.

7. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.

8. Tada joj reèe Elkana, njezin muž: "Zašto plaèeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?"

9. Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveæenik Eli sjeðaše na stolici na pragu svetišta Jahvina.

10. I ojaðena u duši pomoli se Ana Jahvi, plaèuæi gorko.

11. I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško èedo, ja æu ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neæe prijeæi preko glave njegove."

12. Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.

13. Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije èuo. Zato Eli pomisli da je pijana.

14. I reèe joj Eli: "Dokle æeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!"

15. Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom.

16. Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila."

17. Tada joj Eli odgovori ovako: "Poði u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila."

18. A ona reèe: "Neka službenica tvoja naðe milost u oèima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.

19. Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i doðoše svojoj kuæi u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu.

20. Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reèe, "izmolila od Jahve".

21. Poslije godine dana uziðe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet.

22. Ali Ana ne poðe s njim jer reèe svome mužu: "Neæu poæi dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda æu ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek."

23. I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Èini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuæe dojeæi sina svoga dok ga nije odbila od prsiju.

24. Èim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A djeèak je bio još vrlo mlad.

25. Tada zaklaše junca, a majka djeèakova pristupi k Eliju.

26. I reèe Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleæi se Jahvi.

27. Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila.

28. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi.

Poglavlje 2

1. Nato se Ana pomoli ovako: "Klièe srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoæi tvojoj.

2. Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš.

3. Ne govorite mnogo hvastavih rijeèi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajuæi Bog, pravo on prosuðuje djela.

4. Lomi se luk junacima, nemoæni se snagom opasuju.

5. Nekoæ siti sad se za kruh muèe, nekoæ gladni ne gladuju više. Nerotkinja raða sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.

6. Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže.

7. Jahve èini uboga i bogata, obara èovjeka i uzvisuje.

8. Diže slabiæa iz prašine, iz bunjišta izvlaèi uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poèasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

9. Korake èuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom èovjek ne stjeèe pobjede).

10. Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi meðama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga."

11. Potom se Ana vrati u Ramu, a djeèak ostade da služi Jahvi pod okom sveæenika Elija.

12. A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu

13. ni za prava sveæenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga sveæenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci

14. i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo.

15. Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga sveæenikov i rekao èovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispeèem sveæeniku! On neæe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo."

16. Ako bi mu èovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet æu silom."

17. Grijeh je mladiæa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi.

18. A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u opleæku lanenom.

19. Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu.

20. A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreæi: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi." Nato bi se vraæali svojoj kuæi.

21. Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kæeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.

22. Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve što su njegovi sinovi èinili svemu Izraelu.

23. I on im reèe: "Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda?

24. Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih èujem ... Sablažnjujete narod Jahvin.

25. Ako èovjek zgriješi èovjeku, Bog æe prosuditi. Ali ako èovjek zgriješi Jahvi, tko æe se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odluèio da ih pogubi.

26. A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima.

27. Uto doðe jedan Božji èovjek k Eliju i reèe mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kuæi faraonovoj?

28. Odabrao sam ih izmeðu svih plemena Izraelovih da mi budu sveæenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose opleæak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih.

29. Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveæi ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela?

30. Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da æe dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste, a koji mene preziru, bit æe osramoæeni.

31. Gle, dolaze dani kad æu odsjeæi mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neæe biti starca u tvom domu.

32. Ti æeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim æu obasuti Izraela, i nikada više neæe biti starca u tvom domu.

33. Zadržat æu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oèi i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut æe od ljudskoga maèa.

34. Znak æe ti biti ono što æe stiæi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica æe poginuti istoga dana.

35. Ja æu sebi podiæi vjerna sveæenika koji æe raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu æu sazdati trajan dom, i on æe svagda stupati pred pomazanikom mojim.

36. A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u kakvu god službu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'"

1. Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!

2. Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikæu sinovi Siona!

3. Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!

4. Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenèava ponizne!

5. Neka se sveti raduju u slavi, neka klièu s ležaja svojih!

6. Nek' im pohvale Božje budu na ustima, maèevi dvosjekli u rukama

7. da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;

8. da im kraljeve bace u lance, a odliènike u okove gvozdene;

9. da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na èast svim svetima njegovim! Aleluja!