Biblija u jednoj godini.

Pedeset i šestog dana, Brojevi 5 obrađuje zakone čistoće i povrata, pojačavajući vrijednost integriteta i svetosti u taboru. U Ponovljenom zakonu 5, Mojsije ponavlja Deset zapovijedi, obnavljajući savez s novom generacijom. Psalam 90, koji se pripisuje Mojsiju, razmišlja o prolaznosti života i potrebi traženja mudrosti: "Nauči nas brojati dane naše, da steknemo mudro srce." Dan za ponovno otkrivanje svetosti i poniznosti pred vječnim Bogom.

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom.

3. Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima."

4. Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uèine.

5. Jahve reèe Mojsiju:

6. "Kaži Izraelcima: Kad koji èovjek ili žena poèini bilo kakav grijeh na štetu èovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim,

7. neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.

8. Ako èovjek ne bi imao bližeg roðaka kome bi se nadoknada mogla uruèiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja.

9. I svaka podizanica od svih posveæenih stvari što ih Izraelci sveæeniku donose njemu pripada.

10. Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono što njemu tko dadne."

11. Jahve reèe Mojsiju:

12. "Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena poðe stranputicom te mu se iznevjeri

13. i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena -

14. i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula -

15. neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh.

16. Neka sveæenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu.

17. Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je sveæenik ubaci u vodu.

18. Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva.

19. Zatim neka sveæenik ženu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašæu svoga muža, budi pošteðena od ove vode gorèine i prokletstva!

20. Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašæu svoga muža te se oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga muža legao s tobom ...'

21. Ovdje neka sveæenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

22. Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen!

23. Potom neka ta prokletstva sveæenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorèine.

24. Onda neka ženu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda gorèine po njoj razišla i napunila je gorkošæu.

25. Neka sveæenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik.

26. Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom.

27. Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe žena postati prokletstvom u svome narodu.

28. A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ništa i imat æe djece.

29. To je obred u sluèaju ljubomore, kad žena poðe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašæu svoga muža;

30. ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a sveæenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred.

31. Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."

1. Mojsije sazva sav Izrael te im reèe: "Èuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izrièem u tvoje uši! Nauèite ih, držite i vršite.

2. Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu.

3. Nije Jahve sklopio taj Savez s našim oèevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi.

4. Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.

5. Ja sam u ono vrijeme stajao izmeðu Jahve i vas da vam objavim Jahvine rijeèi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je:

6. 'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva.

7. Nemoj imati drugih bogova uz mene!

8. Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

9. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena,

10. a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

11. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

12. Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj.

13. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.

14. A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinèe tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoèinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti.

15. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.

16. Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.

17. Ne ubij!

18. Ne uèini preljuba!

19. Ne ukradi!

20. Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga!

21. Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuæe bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.'

22. Te je rijeèi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploèe te ih predao meni.

23. A onda, kad èuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine

24. pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, oèitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju velièajnost; èuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da èovjek može ostati na životu iako mu Bog govori.

25. A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti.

26. Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu?

27. Ti se primakni i slušaj sve što æe ti reæi Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi æemo to poslušati i izvršiti.'

28. Jahve je èuo vaše rijeèi kad ste mi govorili pa mi reèe: 'Èuo sam rijeèi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je.

29. Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!

30. Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore!

31. A ti ostani ovdje kod mene; kazat æu ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima æeš ih pouèiti i koje æe oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.'

32. Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skreæite ni desno ni lijevo.

33. Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, oznaèio, da tako uzmognete živjeti, imati sreæu i dug život u zemlji koju æete zaposjesti.

1. Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

2. Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

3. Smrtnike u prah vraæaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"

4. Jer je tisuæu godina u oèima tvojim k'o juèerašnji dan koji je minuo i kao straža noæna.

5. Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:

6. jutrom cvate i sva se zeleni, a uveèer - veæ se suši i vene.

7. Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.

8. Naše si grijehe stavio pred svoje oèi, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

9. Jer svi naši dani proðoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.

10. Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a veæina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

11. Tko æe mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?

12. Nauèi nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

13. Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle æeš? Milostiv budi slugama svojim!

14. Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da klièemo i da se veselimo u sve dane!

15. Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!

16. Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!

17. Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.