Biblija u jednoj godini.

Na 312. dan, 2. Makabejci 15 nastavlja pripovijedati o bitkama i nepokolebljivoj vjeri Makabejaca. Mudrost 19 nas nadahnjuje da vjerujemo u božansku zaštitu, dok nas Izreke 25:21-23 uče o ljubaznosti, oprostu i razboritom djelovanju u našim svakodnevnim odnosima.

1. Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podruèju Samarije, odluèio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan poèinka.

2. Židovi koji su ga prisilno slijedili opomenuše ga: "Nemoj ih tako divljaèki i barbarski zatirati, nego poštuj dan što ga je Onaj koji bdi nad svime napose posvetio."

3. Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji.

4. Kad su mu oni izjavili: "Postoji živi Gospod, Vladalac na nebu, koji zapovjedi da se svetkuje sedmi dan",

5. on odgovori: "A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se pograbi oružje i da se izvrše kraljevski poslovi." Ipak mu nije uspjelo da izvrši svoju zloèinaèku odluku.

6. Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odluèio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednièki spomenik,

7. Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da æe mu Gospodin priteæi u pomoæ.

8. Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoæi što su je od Neba veæ primili i nadaju se da æe im i sada Svemoguæi udijeliti pobjedu.

9. Osokolivši ih rijeèima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih veæ b§ili, uèvrsti ih u hrabrosti.

10. Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreæu vjerom i krše zakletvu.

11. Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošæu i pobudnim rijeèima, isprièa im vjerodostojan san, viðenje, a oni mu se svi obradovaše.

12. Evo što je vidio: bivši veliki sveæenik Onija, èovjek dobar i èestit, skroman u ophoðenju, blage æudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vièan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.

13. Zatim se Judi ukazao i èovjek vremešan i èastan, èudesna i velièanstvena dostojanstva.

14. Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braæe koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija."

15. Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan maè. Predajuæi mu ga, reèe:

16. "Prihvati ovaj sveti maè: Božji je dar, njime æeš slomiti neprijatelje!"

17. Obodreni tim lijepim Judinim rijeèima, što su mogle nadahnuti junaštvom i mlada srca ispuniti muževnošæu, Židovi odluèiše da se i ne utabore, nego da odmah navale i junaèki, u borbi prsa o prsa, sve riješe, buduæi da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti.

18. Nisu se toliko zabrinjavali za žene, djecu, braæu i roðake, koliko ih je morio najveæi i prvi strah - strah za posveæeni Hram.

19. Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju.

20. Svi su išèekivali ishod bitke: neprijatelj se veæ bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima.

21. Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva èudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju nego prema tomu koga smatra dostojnim.

22. Zazvao je ovako: "Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anðela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuæa Sanheribovih ljudi.

23. Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra anðela da sije strah i trepet!

24. Jakom mišicom svojom udari one koji, huleæi, izaðoše da napadnu tvoj sveti narod!" Tako je završio molitvu.

25. Dok su se Nikanorove èete primicale uz jeku truba i bojne pjesme,

26. Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve.

27. Boreæi se rukama a moleæi se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuæa ljudi, obradovani oèevidnom Božjom pomoæi.

28. Kad su se poslije boja veselo vraæali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi.

29. Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemoguæega jezikom svojih otaca.

30. Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugraðane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenaèku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem.

31. I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i sveæenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrði:

32. pokaza im glavu zloèinaèkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.

33. Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luðaèka ruka.

34. Svi su tada, upravivši oèi nebu, blagoslivljali Gospoda koji se oèitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište saèuvao neoskvrnjeno!"

35. Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrðu, da svima bude na vidiku kao oèevidan znak pomoæi Gospodnje.

36. Svi jednodušno zakljuèiše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoèi dana Mordokajeva.

37. Buduæi da je s Nikanorom dokonèano te su Hebreji od tog vremena zavladali gradom, ja æu ovim završiti svoju povijest.

38. Ako sam je dobro i vješto sastavio, ispunila mi se želja. Ako li slabo i osrednje, uèinio sam što sam mogao.

39. Jer kao što je štetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomiješano s vodom teènije i ugodnije, tako se i pravilno rasporeðen prikaz sviða ušima onih koji knjigu slušaju. Time završavam.

1. A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što æe oni:

1. Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:

1. ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

2. najprije æe dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim æe se predomisliti i poæi za njima u potjeru.

2. "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

3. Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu.

3. Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina.

4. A zaslužena ih je sudbina nagnala da zaborave prošle jade i da svojim mukama dodaju još jednu:

4. Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.

5. dok æe narod tvoj prijeæi put èudesan, oni æe naæi smrt neèuvenu.

5. Zgriješili smo i poèinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje.

6. Da se saèuvaju djeca tvoja neozlijeðena, sve stvoreno preinaèi opet narav svoju služeæi tvojim zapovijedima.

6. Nismo ih èuvali i nismo vršili što nam bijaše nareðeno za naše dobro.

7. Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije bijaše voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od strašnih valova.

7. Sve što si poslao na nas, sve što si nam uèinio, pravedno si uèinio.

8. Preko njega prijeðe narod sav, štiæen tvojom desnicom, zadivljen silnim èudesima.

8. Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,

9. Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slaveæi tebe, Gospode, izbavitelja svoga.

9. te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju.

10. Još se sjeæahu dogaðaja u tuðini, kako je mjesto životinja zemlja komarce raðala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mnoštvo žaba.

10. O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,

11. Poslije vidješe i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti žudnjom, zatražili jela raskošna:

12. izašle iz mora prepelice da im želji udovolje.

12. kojima si obeæao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

13. A grešnike stigla kazna, prethodili joj snažni gromovi. Stigla ih pravedna plaæa za zla djela, jer su divljom mržnjom mrzili tuðince.

13. Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.

14. Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvoriše u robove.

14. Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

15. Oni se prema strancima poniješe odmah neprijateljski, i plaæa ih èeka za to.

15. Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!

16. Ovi, naprotiv, primiše sveèano Izraelce, a onda ih, veæ ravne sebi, udariše teškom tlakom.

16. Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju.

17. I njih udari sljepoæa kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli ih tama duboka, i svaki je tražio svoja vrata.

17. Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

18. Tako se poèela meðusobno izmjenjuju, kao što se skladno izmjenjuju glasovi na harfi, ostajuæi uvijek kod zvuka svojeg; a to se može jasno razabrati kad se razmotre dogaðaji.

18. Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

19. Jer se kopnene životinje u vodene mijenjahu, a one što plivaju, na kopno prelažahu.

19. Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

20. Oganj je u vodi silu svoju pojaèao, a voda zaboravila snagu što gasi.

20. Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!

21. Plamenovi ognjeni nisu pržili meso životinja propadljivih kada su posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i topljiva poput inja.

21. Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u užarenoj peæi

22. U svemu si, Gospode, uzvisio i proslavio narod svoj i nisi ga prezreo, veæ si mu bio na pomoæi svagda i svagdje.

22. Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom,

23. tako te plamen lizaše èetrdeset i devet lakata iznad peæi.

24. Buknuvši, spali Kaldejce koji se naðoše oko peæi.

25. No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peæi

26. te usred peæi puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa

27. Tada sva trojica zapjevaše u peæi jednim glasom, slaveæi i blagoslivljajuæi Boga:

28. "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

29. Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!

30. Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

31. Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

32. Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

33. Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

34. Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

35. Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

36. Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

37. Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

38. Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

39. Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

40. Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

41. Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

42. Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

43. Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

44. Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

45. Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

46. Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

47. Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

48. Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

49. Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

50. Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

51. Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

52. Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

53. Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

54. Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

55. Kitovi i sve što se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

56. Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

57. Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

58. Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

59. Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

60. Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

61. Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

62. Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

63. Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

64. Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi užarene, on nas je izbavio iz plamena.

65. Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

66. Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"

21. Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom.

22. Jer mu zgræeš ugljevlje na glavu i Jahve æe ti platiti.

23. Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.