Biblija u jednoj godini.

Na 293. dan, 1. Makabejci 12 predstavlja epizode makabejske hrabrosti i strategije. Sirah 30-31 pojačava učenja o obitelji, poštovanju i etičkom ponašanju, a Mudre izreke 23:13-16 podsjećaju nas na važnost ispravljanja s ljubavlju i poučavanja s mudrošću.

1. Videæi da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo.

2. Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima.

3. Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki sveæenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da meðu sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije."

4. Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju.

5. Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima:

6. "Veliki sveæenik Jonatan, narodno vijeæe, sveæenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braæu Spartance.

7. Veæ prije poslao je Arije, koji je vladao meðu vama, velikom sveæeniku Oniji pismo u kojem potvrðuje da ste naša braæa, kako to pokazuje priloženi prijepis.

8. Onija je s poèastima doèekao èovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu.

9. Što se nas tièe, iako nam to ne bi bilo potrebno buduæi da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige,

10. pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuðimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva.

11. Mi se vas neprestano sjeæamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sveèanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjeæati se braæe.

12. Radujemo se vašoj slavi.

13. Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi.

14. U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima,

15. jer nam s Neba dolazi pomoæ koja nas jaèa. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi.

16. Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije.

17. Njima smo naložili da poðu i k vama, da vas pozdrave i uruèe vam naša pisma o obnavljanju bratstva.

18. I sad æe nam biti drago ako nam na to odgovorite."

19. Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji:

20. "Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sveæenika Oniju.

21. Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braæa i da su od Abrahamova roda.

22. Sad, kad to znamo, bit æe nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju.

23. Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka."

24. Uto je Jonatan doèuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s jaèom vojskom nego prije da udare na nj.

25. Izišao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da uðu u njegovu zemlju.

26. Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da noæu navale na njih.

27. Kad je zašlo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oružje drže pod rukom, da svu noæ budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstraže.

28. Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplašili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre.

29. Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre.

30. Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stiže buduæi da su prešli rijeku Eleuter.

31. Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio.

32. Zatim je digao tabor i došao u Damask i prošao svu tu zemlju.

33. A Šimun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je.

34. Èuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristašama. U nj je smjestio posadu da ga èuvaju.

35. Kad se Jonatan vratio, sazvao je skupštinu narodnih starješina i s njima odluèio da u Judeji sagradi tvrðave,

36. da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izmeðu Tvrðe i grada i tako odijeli Tvrðu od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati.

37. Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Srušio se dio zida na potoku s istoène strane. Obnovili su èetvrt zvanu Kafenata.

38. A Šimun ponovo sagradi Adidu u Šefeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama.

39. Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenèa se krunom i digne ruku na kralja Antioha.

40. Bojeæi se da ga Jonatan ne sprijeèi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan.

41. Jonatan iziðe preda nj sa èetrdeset tisuæa ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan.

42. Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku.

43. I tako ga primi s poèastima, preporuèi ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i èetama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga.

44. Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad meðu nama ne prijeti rat?

45. Pošalji ih, dakle, svojim kuæama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat æu ti taj grad kao i ostale tvrðave, ostatak èeta i sve službenike, zatim æu se vratiti i otiæi, jer radi toga sam i došao."

46. Jonatan mu povjerova i uèini kako je on rekao. Otpustio je èete da odu u židovsku zemlju.

47. Uza se je ostavio tri tisuæe ljudi, od kojih je dvije tisuæe odvojio u Galileji, a tisuæu ih je pošlo s njim.

48. Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce.

49. Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice.

50. Ti su doznali da je Jonatan uhvaæen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj.

51. Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se.

52. Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao.

53. Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni voðe ni pomoænika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa æemo im zatrti spomen meðu ljudima!" Ê(143.-134. prije Krista)

Poglavlje 30

1. Tko ljubi sina svog, èesto ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje.

2. Tko valjano odgaja svog sina, imat æe od njega koristi i ponosit æe se njime meðu znancima svojim.

3. Tko pouèi sina svoga, èini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim.

4. Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slièna.

5. Za svojeg se života radovao gledajuæi ga i na samrti se svojoj ne žalosti.

6. Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji æe im znati milost uzvraæati.

7. Tko miluje sina svoga, zavijat æe mu rane i na svaki æe mu se njegov jauk potresati srce.

8. Neukroæen konj postaje æudljiv, a zapušten sin postaje tvrdoglav.

9. Razmazi dijete svoje, pa æe te zaprepastiti; igraj se s njim, pa æe te u tugu zaviti.

10. Ne smij se njim ako ne želiš plakati s njim i na koncu škrgutati zubima.

11. Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih.

12. Savij mu šiju dok je mlad i nagnjeèi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko.

13. Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti.

14. Bolji je siromah tijelom zdrav i èio nego bogataš bolesna tijela.

15. Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda.

16. Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreæe nad sretnim srcem.

17. Bolja je smrt nego gorak život i poèinak vjeèni nego trajna bolest.

18. Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo žrtveno na grob položeno.

19. Èemu žrtve idolu, kad ne može ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni:

20. samo gleda i uzdiše, kao uškopljenik koji grli djevicu i uzdiše.

21. Ne prepuštaj se žalosti i ne kinji se mraènim mislima.

22. Veselje srca život je èovjeku, i radost mu produljuje dane životne.

23. Prevari svoje brige i utješi srce svoje, otjeraj od sebe žalost: jer je žalost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu.

24. Zavist i srdžba skraæuju dane, i briga donosi starost prije vremena.

25. Izdašnu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono što pojede.

Poglavlje 31

1. Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san.

2. Dnevne se brige u san uvlaèe, i teška bolest ne da spavati.

3. Bogataš se muèi da skupi imetak, a kad se odmara, uživa u raskoši;

4. siromah se muèi, jer nema od èega živjeti, a kad se odmara, zapada u bijedu.

5. Tko ljubi zlato - ne ostaje bez grijeha, i tko za novcem trèi - zbog njega æe zalutati.

6. Mnogi postadoše žrtve zlata, propast im bijaše neminovna.

7. Jer ono je zamka onima koji mu žrtvuju, i svaki se nerazumni lako u nju hvata.

8. Blago bogatašu koji se našao bez krivnje i koji nije trèao za zlatom!

9. Tko je taj, da mu èestitamo, jer je izvršio èudesna djela u svom narodu?

10. Tko je tu kušnju prošao i savršen ostao, neka mu je na èast! Tko je mogao zgriješiti, a nije zgriješio, i zlo uèiniti, a nije uèinio?

11. Njegova æe dobra biti trajna, i zajednica æe slaviti dobrotu njegovu.

12. Ako si sjeo za obilan stol, ne otvaraj nad njim ždrijela svoga i ne reci: "Ima dosta na njemu!"

13. Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo. Je li stvoreno išta gore od takva oka? Zato ono suze roni za sve što vidi.

14. Kamo drugi gleda, ti ne pružaj ruke, da se s njim ne sukobiš u zdjeli.

15. Prosudi potrebe susjedove po svojima i budi obazriv u svemu.

16. Pristojno jedi što ti je ponuðeno i ne budi pohlepan da te ne omrznu.

17. Zbog pristojnosti prestani prvi i ne budi nezasitan, da ne sablazniš.

18. Ako i u veliku društvu sjediš, ne pružaj ruke prije ostalih.

19. Malo je dosta èovjeku dobro odgojenu i on se ne muèi na postelji svojoj.

20. Umjeren obrok - dobar san, i èovjek rano ustaje, pun svježine. A besanicu, bljuvanje i srdobolju mora pretrpjeti proždrljivac.

21. Ako si morao previše pojesti, ustani i izbljuj, i bit æe ti lakše.

22. Slušaj, sine moj, i ne preziri me, na kraju æeš shvatiti moje rijeèi. U svim djelima svojim budi umjeren i neæe te snaæi nikakva bolest.

23. Dobra ugosnika hvale usne i trajno je svjedoèanstvo darežljivosti njegove.

24. Na loša se ugosnika javno mrmlja i uporan je glas o škrtosti njegovoj.

25. U vinu se nemoj junaèiti, jer je mnoge oborilo vino.

26. Kao što se u peæi kuša ocjel, tako i u vinu srca svadljivih hvalisavaca.

27. Vino je život èovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je život bez vina, kad je stvoreno za veselje ljudima!

28. Radost srcu i veselje duši, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj kolièini.

29. Gorèina duše spopada èovjeka koji je vina previše popio, u strasti i u gnjevu.

30. Pijanstvo u bezumnika izaziva srdžbu na vlastitu propast, umanjuje mu snagu i umnožava rane.

31. Na gozbi ne izazivaj susjeda i ne rugaj mu se ako je veseo: ne reci mu ružne rijeèi i ne kinji ga tražeæi da vrati dug.

13. Ne uskraæuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neæe umrijeti:

14. biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš.

15. Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim;

16. i klièe sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo.