Biblija u jednoj godini.

Na 287. dan pratimo postignuća Makabejaca i jačanje njihove vjere. Sirah 16-18 daje praktične upute o ponašanju, etici i poštovanju. Izreke 22:17-21 potiču nas da pažljivo slušamo upute i razmišljamo o stečenoj mudrosti kako bismo je primijenili u svakodnevnom životu.

1. U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Doèuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata,

2. da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima.

3. Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljaèkati ga, ali nije uspio jer su graðani doznali za njegovu nakanu.

4. Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojaðen, probijati natrag u Babilon.

5. Još dok je bio u Perziji, doðoše i javiše mu kako su poražene èete što su upale u judejsku zemlju.

6. I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeæi, jer su oni pobijeðenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jaèi.

7. Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

8. Kad je kralj èuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila.

9. Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti,

10. dozva sve svoje prijatelje i reèe im: "Nestalo je sna s mojih oèiju i srce mi je klonulo od jada.

11. Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreæe zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moæi bio poštovan i ljubljen.

12. Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poèinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuðe što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe.

13. Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuðoj zemlji!'"

14. Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom.

15. I dade mu svoju krunu, plašt i peèatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u voðenje kraljevstva.

16. Tu kralj Antioh umrije godine sto èetrdeset i devete.

17. Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator.

18. Ali oni koji su bili u Tvrði uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljajuæi kako da im naude i tako pomognu poganima.

19. Juda odluèi da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu.

20. Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Naèinili su strelišta i bojne naprave.

21. Ali su neki od opkoljenih probili obruè, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca.

22. Otišli su kralju i rekli mu: "Dokle æeš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu braæu?

23. Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba.

24. Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvrðu i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu.

25. I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve.

26. Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrðu: hoæe da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur.

27. Ako im se ne isprijeèiš, uèinit æe još i više, a ti ih više neæeš zaustaviti."

28. Na te se rijeèi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika.

29. Došle su mu i najamnièke èete drugih kraljevina i od morskih otoka.

30. Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuæa pješaka i dvadeset tisuæa konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat.

31. Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i èak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili.

32. Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrðe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru.

33. Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su èete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile.

34. Slonovima su davali grožðani i dudov sok da ih potaknu za boj.

35. Životinje su razmjestili meðu bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuæu pješaka opremljenih lanèanim oklopima i bronèanim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika.

36. Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali.

37. Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila èetiri snažna ratnika.

38. Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.

39. Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja.

40. Jedan se dio kraljevskih èeta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u èvrstom i ureðenom rasporedu.

41. Uzdrhtaše svi koji su èuli graju toga mnoštva, bahat njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka.

42. Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi.

43. Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj

44. i žrtvova se da izbavi svoj narod i steèe vjeèno ime.

45. Hrabro potrèa prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili.

46. Uvuèe se pod slona, probode ga maèem i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnjeèi ga. Tako on pogibe ondje.

47. Židovi su, videæi silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmakli.

48. Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion,

49. a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poèivala.

50. Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu.

51. Prilièno je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, bacaèima plamena, kamenja i strelica, a tako i praæarama.

52. I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaèa. Borba potraja dugo.

53. Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe.

54. Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu.

55. Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje,

56. vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima.

57. Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovoðama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrðeno. Osim toga, èekaju nas poslovi kraljevstva.

58. Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom.

59. Dopustimo im da žive po svojim obièajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo poèinili."

60. Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše.

61. Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrðe.

62. Potom kralj uziðe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrðeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši.

63. Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu naðe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.

Poglavlje 16

1. Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima.

2. Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.

3. Ne raèunaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.

4. Jer jedan razborit èovjek napuèi grad, a rod zlikovaca razori ga.

5. Mnogo je sliènoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje.

6. U zboru grešnièkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.

7. Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moæ.

8. Nije poštedio sugraðana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.

9. Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.

10. Ni šest stotina tisuæa pješaka, koji propadoše zbog tvrdoæe srca svojeg.

11. Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi èudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrðe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moæi oprostiti i srdžbu iskaliti.

12. Kao što mu je milosrðe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.

13. Bez kazne mu ne može uteæi grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.

14. Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim.

15. #

16. #

17. Ne reci: "Sakrit æu se od Boga; tko æe misliti na mene gore u visini? Meðu tolikim mnoštvom neæe me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?"

18. Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi.

19. Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda.

20. Ali na sve to tko æe misliti? I tko da shvati putove njegove?

21. Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veæina njegovih djela.

22. "Pravedna djela tko æe objaviti? I tko ih oèekuje? Jer ugovor je daleko."

23. Tako misli èovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.

24. Slušaj, sine moj, i steæi æeš spoznaju; upravi svoje srce rijeèima mojim.

25. Odmjereno æu ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje.

26. Bog u poèetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.

27. Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poèetaka do njihove daleke buduænosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti.

28. Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlaèi i nikad ne krši njegove zapovijedi.

29. A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.

30. Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraæa njoj.

Poglavlje 17

1. Gospod stvori èovjeka od zemlje i opet ga u nju vraæa.

2. Dao je ljudima toèan broj dana i odreðeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji.

3. Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.

4. Svakom je stvoru udahnuo strah od èovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama.

5. #

6. Oblikovao im jezik, oèi, uši, i srce im dade da razmišljaju.

7. Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.

8. Oèi je svoje stavio u srca njihova da im pokaže velièanstvo djela svojih.

9. #

10. Oni æe slaviti njegovo sveto ime, prièajuæi o velièanstvu djela njegovih.

11. Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života.

12. Uèini s njima Savez vjeèni i pouèi ih sudovima svojim.

13. Oèi su njihove gledale slavu velièanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas.

14. "Èuvajte se svakoga zla", reèe im i odredi im dužnosti prema bližnjemu.

15. Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred oèima njegovim.

16. #

17. Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja.

18. #

19. Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oèi njegove svagda paze na putove njihove.

20. Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi.

21. #

22. Milostinja èovjekova njemu je kao peèat, i na dobroèinstvo pazi kao na zjenicu oka.

23. Jednoga æe se dana diæi i platiti im, svakomu æe plaæa pasti na vlastitu glavu.

24. Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu.

25. Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeðati.

26. Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan èin.

27. Jer tko æe hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti?

28. Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina.

29. O kako je veliko milosrðe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraæaju!

30. Ljudi ne mogu sve, jer sin èovjekov nije besmrtan.

31. Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloæu.

32. Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.

Poglavlje 18

1. Onaj koji živi uvijek stvorio je svemir.

2. Jedini je Gospod pravedan!

3. #

4. Komu on dade moæ da iskaže djela njegova i tko æe iscrpsti èudesa njegova?

5. Tko može izmjeriti moæ velièanstva njegova i tko isprièati dokaze milosti njegovih?

6. Niti im se može štogod oduzeti niti dodati, niti se mogu iscrpsti èudesa Gospodnja.

7. Kad èovjek završi, tek je zapoèeo, i kad prestane, zbunjen je kao i uvijek.

8. Što je èovjek? Ili èemu služi? Što je njegovo dobro, a što njegovo zlo?

9. Trajnost života njegova? Sto godina vrlo je dugo.

10. A prema vjeènosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska.

11. Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosrðem.

12. On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umnožio praštanje svoje.

13. Suæut je èovjekova za bližnjega njegova, a suæut je Gospodnja za sve živo: Gospod ih kori, odgaja i pouèava te vraæa kao pastir stado svoje.

14. On je milostiv onima koji se stege drže i koji su revni u naredbama njegovim.

15. Sine, dobroèinstva ne popraæuj ukorom niti darove ujedljivim rijeèima.

16. Ne ublažava li rosa žegu? Tako je i rijeè dragocjenija od milodara.

17. I mislim, nije li rijeè bolja od dara? A oboje se nalazi u èovjeka puna milosti.

18. Luðak ne daje ništa i grdi, a zavidnikov dar peèe oèi.

19. Promisli prije nego prozboriš, traži lijeka prije bolesti.

20. Prosudi samog sebe prije nego sudiš, pa æeš naæi oprosta u èas Božjeg pohoda.

21. Ponizi se prije nego se razboliš, i kad si pogriješio, pokaj se.

22. Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne èekaj smrt da bi postupio pravedno.

23. Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao èovjek koji iskušava Gospodina.

24. Misli na srdžbu posljednjih dana i na èas osvetni kad Bog odvrati lice svoje.

25. Misli na glad u vrijeme obilja i na siromaštvo i oskudnost u dane bogatstva.

26. Vrijeme se mijenja od jutra do veèeri i sve brzo prolazi pred Gospodinom.

27. Mudrac je oprezan u svemu i u grešnim se danima èuva prijestupa.

28. Svaki koji je razuman prepoznaje mudrost i poštovat æe onoga tko je steèe.

29. Koji shvaæaju mudre besjede sami postaju mudri i obasipaju kišom prikladnih izreka.

30. Ne idi za svojim strastima, kroti svoje požude.

31. Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, naèinit æeš od sebe ruglo neprijateljima.

32. Ne upuštaj se u raskošan život, ne miješaj se u takvo društvo.

33. Nemoj da osiromašiš gosteæi se pozajmljenim novcem kad ništa nemaš u tobolcu svojem.

17. Rijeèi mudraca: Prigni uho svoje i èuj rijeèi moje i upravi svoje srce mojem znanju,

18. jer milina je ako ih èuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim.

19. Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upuæujem danas i tebe.

20. Napisah ti trideset što savjeta što pouka

21. da te pouèim rijeèima istine, da uzmogneš pouzdanim rijeèima odgovoriti onomu tko te zapita.