Biblija u jednoj godini.

Na 279. dan, Nehemija 11 nam govori o organizaciji i naseljavanju naroda u Jeruzalemu. Estera 9-11 prepričava Esterinu pobjedu i spasenje Izraela od neprijatelja. Izreke 21:17-20 podsjećaju nas na vrijednost marljivosti, umjerenosti i važnost razboritog i mudrog života u svim aspektima života.

1. Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izaðe jedan koji æe stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok æe ostalih devet ostati u drugim gradovima.

2. I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu.

3. A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, sveæenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu.

4. U Jeruzalemu se nastaniše sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih;

5. Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina.

6. Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu èetiri stotine šezdeset i osam ljudi sposobnih za boj.

7. Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina,

8. i braæa njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam.

9. Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada.

10. Od sveæenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,

11. Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, predstojnik Doma Božjega, i

12. njihova braæa koja su vršila službu u Domu: osam stotina dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina,

13. i njegova braæa, glavari obitelji: dvjesta èetrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova,

14. i njihove braæe, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov.

15. Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva;

16. i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega;

17. i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, poèinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meðu svojom braæom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova.

18. Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i èetiri.

19. A vratari: Akub, Talmon i njihova braæa koja su èuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva.

20. A ostali Izraelci, sveæenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima.

21. Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gišpa bijahu na èelu netinaca.

22. Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji su bili pjevaèi za službu Doma Božjega.

23. Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu službu.

24. Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

25. Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim naseljima,

26. u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu,

27. u Hasar Šualu, u Beer Šebi i u njenim zaseocima,

28. u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima,

29. u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu,

30. Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Šebe sve do Hinomske doline.

31. Benjaminovi sinovi življahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u njihovim zaseocima,

32. u Anatotu, Nobu, Ananiji,

33. Hasoru, Rami, Gitajimu,

34. Hadidu, Seboimu, u Nebalatu,

35. Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca.

36. Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.

Poglavlje 9

1. Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim.

2. Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuðivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova.

3. Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaèi i èinovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.

4. Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji.

5. Židovi, dakle, udariše maèem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo.

6. Samo u tvrðavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi;

7. pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu,

8. Poratu, Adaliju, Aridatu,

9. Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu

10. i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom.

11. Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrðavi Suzi,

12. kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit æe uslišana! Koja je tvoja želja? Bit æe ispunjena!"

13. "Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova."

14. Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno.

15. Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom.

16. Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara.

17. Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja.

18. Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.

19. Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove.

20. Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera.

21. Naložio im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave

22. kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima.

23. Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj:

24. "Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuæe i zator;

25. ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'"

26. Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeèi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno

27. Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.

28. Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju išèeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.

29. Kraljica Estera, kæi Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu.

30. Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;

31. da obdržavaju te dane Purima u njihovo odreðeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.

32. Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.

Poglavlje 10

1. Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske.

2. Sva djela njegove moæi i hrabrosti, a tako i izvještaj o uzdignuæu Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije:

3. kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.

17. Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se.

18. Opak èovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog.

19. Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom.

20. Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih èovjek rasipa.