Biblija u jednoj godini.

Dvadeset šestog dana zaključujemo Postanak i Job. Postanak 49-50 predstavlja Jakovljeve proročanske blagoslove na njegovih dvanaest sinova, formirajući plemena Izraelova, nakon čega slijede Jakovljeva i Josipova smrt, čime se zatvara patrijarhalna era. Job 41-42 kulminira Božjim opisom moćnog Levijatana i Jobovim poniznim odgovorom, pokajanjem, a zatim dvostrukim obnavljanjem od Boga. Psalam 17 je Davidova molitva za pravdu i božansku zaštitu, izražavajući povjerenje da će vidjeti Božje lice u pravednosti i biti zadovoljan Njegovom slikom.

Poglavlje 49

1. Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme:

2. Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela!

3. Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš,

4. no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.

5. Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja.

6. Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

7. Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti.

8. Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat.

9. Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?

10. Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti.

11. Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða.

12. Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

13. Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati.

14. Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama.

15. Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade.

16. Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

17. Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti.

18. U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

19. Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti.

20. U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve.

21. Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

22. Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.

23. Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali.

24. Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,

25. Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!

26. Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog!

27. Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli."

28. Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom.

29. Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

30. u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

31. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

32. Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."

33. Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.

Poglavlje 50

1. Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.

2. Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela.

3. Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali.

4. A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo:

5. Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti."

6. Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."

7. Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;

8. sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.

9. S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.

10. Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sveèano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.

11. Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.

12. Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac:

13. odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.

14. Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braæa i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.

15. Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?"

16. Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:

17. 'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè.

18. Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"

19. Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!

20. Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu.

21. Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeèima.

22. Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.

23. Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.

24. Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

25. Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"

26. Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.

Poglavlje 41

1. Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov èovjek veæ pogiba.

2. Junaka nema da njega razdraži, tko æe mu se u lice suprotstavit'?

3. Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog èovjeka nema!

4. Prešutjet neæu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

5. Tko mu smije razodjenut' odjeæu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?

6. Tko æe mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?

7. Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapeèaæenih peèatom kamenim.

8. Jedni uz druge tako se sljubiše da meðu njima dah ne bi prošao.

9. Tako su èvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.

10. Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeða oèi su mu.

11. Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

12. Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.

13. Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suèu.

14. U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.

15. Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmièu puèini.

16. Poput peæine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

17. Pregibi tusta mesa srasli su mu, èvrsti su kao da su saliveni.

18. Zgodi li ga maè, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.

19. Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotoèeno.

20. On ne uzmièe od strelice s luka, stijenje iz praæke na nj k'o pljeva pada.

21. K'o slamèica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.

22. Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaèom.

23. Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.

24. Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.

25. Ništa slièno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.

26. I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."

Poglavlje 42

1. A Job ovako odgovori Jahvi:

2. "Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: što god naumiš, to izvesti možeš.

3. Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim.

4. O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi.

5. Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidješe.

6. Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu."

7. Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

8. Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

9. Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uèiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

10. I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruèi ono što je posjedovao.

11. Tad se vratiše Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, žaleæi ga i tješeæi zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.

12. Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, šest tisuæa deva, tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica.

13. Imao je sedam sinova i tri kæeri.

14. Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk.

15. U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kæeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braæi.

16. Poslije toga Job doživje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.

1. Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

2. Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide što je pravo.

3. Istraži mi srce, pohodi noæu, ognjem me iskušaj, al' u meni neæeš naæ' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

4. kao što griješe ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona.

5. Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

6. Zazivam te, Bože, ti æeš me uslišit': prikloni mi uho i èuj rijeèi moje.

7. Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utjeèu desnici tvojoj.

8. Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

9. od zlotvora što na me nasræu. Dušmani me bijesni opkoljuju,

10. bešæutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

11. Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

12. slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu što vreba u potaji.

13. Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život maèem spasi,

14. a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

15. A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit æu ga se nagledati.