Biblija u jednoj godini.

Na 102. dan, Isus se predstavlja kao Dobri Pastir, čini znakove i približava se Jeruzalemu u Ivanu 10-12, pripremajući put za svoju posljednju službu. Izreke 6:1-11 upozoravaju na ludost i lijenost, potičući odgovornost i oprez u našim svakodnevnim izborima.

Poglavlje 10

1. "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovèinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskaèe, kradljivac je i razbojnik.

2. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.

3. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

4. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.

5. Za tuðincem, dakako, ne idu, veæ bježe od njega jer tuðinèeva glasa ne poznaju."

6. Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

7. Stoga im Isus ponovno reèe: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.

8. Svi koji doðoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.

9. Ja sam vrata. Kroza me tko uðe, spasit æe se: i ulazit æe i izlaziti i pašu nalaziti.

10. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja doðoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."

11. "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

12. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:

13. najamnik je i nije mu do ovaca.

14. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,

15. kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

16. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovèinjaka. I njih treba da dovedem i glas æe moj èuti i bit æe jedno stado, jedan pastir.

17. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.

18. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

19. Meðu Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijeèi.

20. Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?"

21. Drugi su govorili: "Nisu to rijeèi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oèi otvoriti?"

22. Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveæenja. Bila je zima.

23. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.

24. Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle æeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"

25. Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja èinim u ime Oca svoga - ona svjedoèe za mene.

26. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.

27. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

28. Ja im dajem život vjeèni te neæe propasti nikada i nitko ih neæe ugrabiti iz moje ruke.

29. Otac moj, koji mi ih dade, veæi je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oèeve.

30. Ja i Otac jedno smo."

31. Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.

32. Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Oèeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"

33. Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - èovjek - sebe Bogom praviš."

34. Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!

35. Ako bogovima nazva one kojima je rijeè Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -

36. kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reæi: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'

37. Ako ne èinim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

38. Ali ako èinim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

39. Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

40. I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.

41. A mnogi doðoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne uèini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."

42. Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Poglavlje 11

1. Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.

2. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašæu i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.

3. Sestre stoga poruèiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."

4. Èuvši to, Isus reèe: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

5. A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.

6. Ipak, kad je èuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

7. Istom nakon toga reèe uèenicima: "Poðimo opet u Judeju!"

8. Kažu mu uèenici: "Uèitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"

9. Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotièe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

10. Hodi li tko noæu, spotièe se jer nema svjetlosti u njemu."

11. To reèe, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."

12. Rekoše mu nato uèenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit æe."

13. No Isus to reèe o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.

14. Tada im Isus reèe posve otvoreno: "Lazar je umro.

15. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poðimo k njemu!"

16. Nato Toma zvani Blizanac reèe suuèenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

17. Kad je dakle Isus stigao, naðe da je onaj veæ èetiri dana u grobu.

18. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

19. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

20. Kad Marta doèu da Isus dolazi, poðe mu u susret dok je Marija ostala u kuæi.

21. Marta reèe Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

22. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat æe ti."

23. Kaza joj Isus: "Uskrsnut æe brat tvoj!"

24. A Marta mu odgovori: "Znam da æe uskrsnuti o uskrsnuæu, u posljednji dan."

25. Reèe joj Isus: "Ja sam uskrsnuæe i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet æe.

26. I tko god živi i vjeruje u mene, neæe umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

27. Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

28. Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reèe joj krišom: "Uèitelj je ovdje i zove te."

29. A ona, èim doèu, brzo ustane i poðe k njemu.

30. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

31. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuæi i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, poðoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

32. A kad Marija doðe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreæi: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

33. Kad Isus vidje kako plaèe ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuðen

34. upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, doði i pogledaj!"

35. I zaplaka Isus.

36. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

37. A neki izmeðu njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oèi, nije mogao uèiniti da ovaj ne umre?"

38. Isus onda, ponovno potresen, poðe grobu. Bila je to peæina, a na nju navaljen kamen.

39. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, veæ zaudara. Ta èetvrti je dan."

40. Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet æeš slavu Božju?"

41. Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oèi i reèe: "Oèe, hvala ti što si me uslišao.

42. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazoènog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."

43. Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

44. I mrtvac iziðe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ruènikom. Nato Isus reèe: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

45. Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus uèini, povjerovaše u nj.

46. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus uèini.

47. Stoga glavari sveæenièki i farizeji sazvaše Vijeæe. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja.

48. Ako ga pustimo tako, svi æe povjerovati u nj pa æe doæi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

49. A jedan od njih - Kajfa, veliki sveæenik one godine - reèe im: "Vi ništa ne znate.

50. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"

51. To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveæenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

52. ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

53. Toga dana dakle odluèe da ga ubiju.

54. Zbog toga se Isus više nije javno kretao meðu Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s uèenicima.

55. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziðoše prije Pashe u Jeruzalem da se oèiste.

56. Iskahu dakle Isusa te se stojeæi u Hramu zapitkivahu: "Što vam se èini? Zar on ne kani doæi na Blagdan?"

57. A glavari sveæenièki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.

Poglavlje 12

1. Šest dana prije Pashe doðe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

2. Ondje mu prirediše veèeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.

3. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuæa napuni mirisom pomasti.

4. Nato reèe Juda Iškariotski, jedan od njegovih uèenika, onaj koji ga je imao izdati:

5. "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"

6. To ne reèe zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

7. Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

8. Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."

9. Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, veæ i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.

10. A glavari sveæenièki odluèiše i Lazara ubiti

11. jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

12. Kad je sutradan silan svijet koji doðe na Blagdan èuo da Isus dolazi u Jeruzalem,

13. uze palmove granèice i iziðe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."

14. A Isus naðe magarèiæa i sjede na nj kao što je pisano:

15. Ne boj se, kæeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuæ na mladetu magarièinu!

16. To uèenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to uèiniše.

17. Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedoèanstvo o tome.

18. Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: proèulo se da je on uèinio to znamenje.

19. Farizeji nato rekoše meðu sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!"

20. A meðu onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.

21. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."

22. Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

23. Isus im odgovori: "Došao je èas da se proslavi Sin Èovjeèji.

24. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenièno zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

25. Tko ljubi svoj život, izgubit æe ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, saèuvat æe ga za život vjeèni.

26. Ako mi tko hoæe služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje æe biti i moj služitelj. Ako mi tko hoæe služiti, poèastit æe ga moj Otac." i što da kažem? Oèe, izbavi me iz ovoga èasa? No, zato doðoh u ovaj èas!

28. Oèe, proslavi ime svoje!" Uto doðe glas s neba: "Proslavio sam i opet æu proslaviti!"

29. Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anðeo mu je zborio."

30. Isus na to reèe: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."

31. "Sada je sud ovomu svijetu, sada æe knez ovoga svijeta biti izbaèen.

32. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve æu privuæi k sebi."

33. To reèe da oznaèi kakvom æe smræu umrijeti.

34. Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona èuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Èovjeèji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Èovjeèji?"

35. Isus im nato reèe: "Još je malo vremena svjetlost meðu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

36. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreèe, a onda ode i sakri se od njih.

37. Iako je Isus pred njima uèinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,

38. da se ispuni rijeè koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

39. Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:

40. Zaslijepi im oèi, stvrdnu srca; da oèima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.

41. Reèe to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

42. Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopæeni iz sinagoge.

43. Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.

44. A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;

45. i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

46. Ja - Svjetlost - doðoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.

47. I sluša li tko moje rijeèi, a ne èuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

48. Tko mene odbacuje i rijeèi mojih ne prima, ima svoga suca: rijeè koju sam zborio - ona æe mu suditi u posljednji dan.

49. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.

50. I znam: zapovijed njegova jest život vjeèni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

1. Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,

2. vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta;

3. uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga.

4. Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama;

5. otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru.

6. Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar:

7. on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika,

8. ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.

9. A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga?

10. Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak

11. i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik.