Osamdeset i drugog dana vidimo kako se izraelski narod posvećuje prije bitke i svjedoči poznatom rušenju jerihonskih zidina u Jošui 6. Međutim, u Jošui 7, Akanov grijeh donosi poraz i disciplinu. Ovaj slijed pokazuje kako je poslušnost bitna za duhovni uspjeh. Psalam 125 pojačava to povjerenje, potvrđujući da su oni koji se uzdaju u Gospodina poput gore Sion, koji traju zauvijek.
1. Pošto su èuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeðoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima.
2. U to vrijeme Jahve reèe Jošui: "Naèini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce."
3. Jošua naèini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu.
4. A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju.
5. Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,
6. jer su èetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oèi neæe vidjeti zemlju koju je obeæao njihovim ocima - zemlju u kojoj teèe mlijeko i med.
7. Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.
8. Kad je bio obrezan sav narod, poèivali su u taboru sve dok nisu ozdravili.
9. Tada reèe Jahve Jošui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana.
10. Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uveèer èetrnaestoga dana u mjesecu.
11. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja.
12. I mÓana je prestala padati èim su poèeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
13. Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oèi i ugleda èovjeka kako pred njim stoji s isukanim maèem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?"
14. A on odgovori: "Ne, ja sam voða vojske Jahvine i upravo sam došao ..." Tada Jošua pade nièice, pokloni mu se i reèe: "Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?"
15. A voða vojske Jahvine odgovori Jošui: "Skini obuæu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš." I Jošua uèini tako.
1. A Jerihon stajaše silno utvrðen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.
2. Tada Jahve reèe Jošui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima.
3. Svi vi ratnici obiðite oko grada jedanput na dan. Tako èinite šest dana.
4. A sedam sveæenika neka nose pred Kovèegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiðite sedam puta oko grada, a sveæenici neka trube u trublje.
5. Pa kad otežuæi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, èim èuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit æe se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se naðe."
6. Jošua, sin Nunov, pozva k sebi sveæenike i reèe im: "Uzmite Kovèeg saveza, a sedam sveæenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovèegom Jahvinim."
7. A narodu reèe: "Poðite i obiðite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovèegom Jahvinim."
8. I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Poðe sedam sveæenika noseæi trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovèeg Jahvin iðaše za njima.
9. Ratnici poðoše pred sveæenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovèegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao.
10. A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreæi: "Ne vièite i ne dajte glasa od sebe i nijedna rijeè neka se ne èuje iz vaših usta dok vam ne kažem: 'Vièite!' Tada neka odjekne bojna vika."
11. I naredi da Kovèeg Jahvin obiðe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoæe.
12. Sutradan urani Jošua, a sveæenici ponesu Kovèeg saveza.
13. A sedam sveæenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih poðu pred Kovèegom Jahvinim. Iduæi trubili su u trube, ratnici iðahu pred njima, a zalaznica pak za Kovèegom Jahvinim dok su trube odjekivale.
14. Tako i drugog dana obiðu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su èinili šest dana.
15. A sedmoga dana zorom ustanu i obiðu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta.
16. Za sedmog obilaska snažno zatrube sveæenici u rogove, a Jošua reèe narodu: "Klièite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!
17. Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kuæi, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali.
18. A èuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesreæili ga.
19. Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuðe neka bude posveæeno Jahvi i pohranjeno u riznicu."
20. Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga.
21. I tada izvršiše kletvu ništeæi oštricom maèa sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.
22. A onoj dvojici što su uhodili zemlju reèe Jošua: "Idite u kuæu one bludnice pa izvedite ženu sa svima njezinima, kako joj se zakleste."
23. I mladi ljudi, uhode, odoše te izvedoše Rahabu, njezina oca i njezinu majku, braæu i svu rodbinu. Izvedoše sve njezine i smjestiše ih izvan izraelskog tabora.
24. Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tuèano i željezno posuðe i staviše u riznicu Doma Jahvina.
25. Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua. Ona ostade meðu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode Jerihon.
26. Tada izreèe Jošua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve èovjek koji pokuša da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!"
27. Jahve je bio s Jošuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
1. Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o "herem", jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.
2. Jošua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leži istoèno od Betela, i reèe im: "Uziðite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odoše te izvidješe Aj.
3. Vrativši se k Jošui, rekoše mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuæe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muèi onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta."
4. Poðe onamo oko tri tisuæe ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeæi pred onima iz Aja.
5. Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama.
6. Razdrije Jošua haljine svoje i baci se nièice pred Kovèegom Jahvinim, i ostade tako do veèeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom.
7. Tada reèe Jošua: "Jao, Gospode Jahve, zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predaš u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreæe da smo stali s onu stranu Jordana!
8. Oprosti, Gospode! Što drugo da reèem kad je Izrael okrenuo leða pred svojim neprijateljima?
9. Ako to èuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit æe se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što æeš, dakle, uèiniti za veliko ime svoje?"
10. A Jahve odgovori Jošui: "Ustani! Zašto si pao nièice?
11. Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzeše ukleto, porobiše, posakrivaše i prisvojiše.
12. I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreæu leða pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete.
13. Ustani! Sazovi narod na posveæenje i reci mu: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i neæeš izdržati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.'
14. Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve priæi æe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaèi Jahve pristupit æe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaèi Jahve pristupit æe èovjek za èovjekom.
15. I tko se tada naðe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela."
16. Urani Jošua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiše i otkri se pleme Judino.
17. Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaðe se rod Zerahov. Pristupiše obitelji roda Zerahova, domaæin jedan za drugim, i pronaðoše obitelj Zabdijevu.
18. Naposljetku naredi Jošua da pristupi obitelj Zabdijeva, muškarac jedan za drugim, i pronašao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.
19. Tada reèe Jošua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si uèinio; objasni što si uèinio i nemoj mi ništa tajiti."
20. Akan reèe Jošui: "Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam uèinio:
21. vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo."
22. Tada uputi Jošua poslanike, koji otrèaše u šator. I gle, sve bijaše zakopano u šatoru, a odozdo srebro.
23. Uzmu sve iz šatora i donesu Jošui i starješinama Izraelovim i prostriješe sve pred Jahvu.
24. Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kæeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael.
25. Reèe Jošua: "Kako si ti nas unesreæio, tako danas tebe unesreæio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael.
26. Potom navališe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublaži od svoga žestoka gnjeva. Zbog toga se dogaðaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Hodoèasnièka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomièe se, ostaje dovijeka.
2. Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka.
3. I neæe vladati žezlo bezbožnièko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili.
4. Uèini, Jahve, dobro dobrima i èestitima u srcu.
5. A koji na krive skreæu putove nek' ih istrijebi Jahve sa zloèincima! Mir nad Izraelom!
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Não sejamos mesquinhos com Deus que tanto nos enriquece." São Padre Pio de Pietrelcina
