Biblija u jednoj godini.

Na 360. dan, Otkrivenje 4-7 nas prenosi do nebeskog štovanja i priznavanja Božjeg suvereniteta. Titu 1-3 upućuje o vodstvu, crkvenoj organizaciji i dobrim djelima. Izreke 31:10-15 opisuju kreposnu ženu, ističući marljivost, mudrost i predanost obitelji i zajednici.

Poglavlje 4

1. Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono zaèuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reèe: "Uziði ovamo i pokazat æu ti što se ima dogoditi nakon ovoga!"

2. I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede.

3. Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slièna smaragdu.

4. Uokolo prijestolja dvadeset i èetiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i èetiri starješine, obuèene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.

5. Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih,

6. a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, èetiri biæa, sprijeda i straga puna oèiju:

7. prvo biæe slièno lavu, drugo biæe slièno juncu, treæe biæe s licem kao èovjeèjim, èetvrto biæe slièno leteæem orlu.

8. Ta su èetiri biæa - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna oèiju. Bez predaha dan i noæ govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!"

9. I kad god biæa dadu slavu i èast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova,

10. dvadeset i èetiri starješine padnu nièice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreæi:

11. "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i èast i moæ! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

Poglavlje 5

1. I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapeèaæena sa sedam peèata!

2. I vidjeh snažna anðela gdje iza glasa proglašuje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpeèatiti peèate njezine?"

3. I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju.

4. Briznem u plaè jer se nitko ne naðe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.

5. A jedan od starješina reèe: "Ne plaèi! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on æe otvoriti knjigu i sedam peèata njezinih.

6. I vidjeh: posred prijestolja i èetiriju biæa i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam oèiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.

7. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu.

8. A kad on uze knjigu, èetiri biæa i dvadeset i èetiri starješine padoše nièice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetaèkih.

9. Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti peèate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;

10. uèinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i sveæenicima i kraljevat æe na zemlji."

11. I vidjeh, i zaèuh glas anðela mnogih uokolo prijestolja, i biæa i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuæe tisuæa.

12. Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moæ, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i èast, i slavu, i blagoslov!"

13. I zaèujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i èast, i slava i vlast u vijeke vjekova!"

14. I èetiri biæa ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu nièice i poklone se.

Poglavlje 6

1. I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peèata, zaèujem gdje prvo od èetiri biæa govori glasom kao gromovnim: "Doði!"

2. Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik poðe da pobijedi.

3. Kad Jaganjac otvori drugi peèat, zaèujem drugo biæe gdje govori: "Doði!"

4. I iziðe drugi konj, riðan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi meðu sobom pokolju. I dan mu je maè velik.

5. Kad Jaganjac otvori treæi peèat, zaèujem treæe biæe gdje govori: "Doði!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja.

6. Tada zaèujem kao neki glas isred èetiriju biæa gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere jeèma za denar! A ulju i vinu ne udi!"

7. Kad Jaganjac otvori èetvrti peèat, zaèujem glas èetvrtoga biæa gdje govori: "Doði!"

8. Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad èetvrtinom zemlje: ubijati maèem i glaðu i smræu i zvijerima zemaljskim.

9. Kad Jaganjac otvori peti peèat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog rijeèi Božje i zbog svjedoèanstva što ga imahu.

10. Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neæeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?"

11. I svakome je od njih dana bijela haljina i reèeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braæe njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.

12. I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti peèat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.

13. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.

14. Nebo išèeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta.

15. Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i moguænici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i peæine gorske

16. govoreæi gorama i peæinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjèeve.

17. Jer doðe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko æe opstati!"

Poglavlje 7

1. Nakon toga vidjeh: èetiri anðela stoje na èetiri kraja zemlje zadržavajuæi èetiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drveæem.

2. I vidjeh drugoga jednog anðela gdje uzlazi od istoka sunèeva s peèatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj èetvorici anðela kojima bi dano nauditi zemlji i moru:

3. "Ne udite ni zemlji ni moru ni drveæu dok ne opeèatimo sluge Boga našega na èelima!"

4. I zaèujem broj opeèaæenih - sto èetrdeset i èetiri tisuæe opeèaæenih iz svih plemena sinova Izraelovih:

5. iz plemena Judina dvanaest tisuæa opeèaæenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuæa, iz plemena Gadova dvanaest tisuæa,

6. iz plemena Ašerova dvanaest tisuæa, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuæa, iz plemena Manašeova dvanaest tisuæa,

7. iz plemena Šimunova dvanaest tisuæa, iz plemena Levijeva dvanaest tisuæa, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuæa,

8. iz plemena Zebulunova dvanaest tisuæa, iz plemena Josipova dvanaest tisuæa, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuæa opeèaæenih.

9. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.

10. Vièu iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!"

11. I svi anðeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i èetiriju biæa, padoše pred prijestoljem nièice, na svoja lica,

12. i pokloniše se Bogu govoreæi: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i èast, i moæ i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen."

13. I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle doðoše?"

14. Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on æe mi: "Oni doðoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjèevoj.

15. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noæ u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet æe Šator svoj nad njima.

16. Neæe više gladovati ni žeðati, neæe ih više paliti sunce nit ikakva žega

17. jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit æe pastir njihov i vodit æe ih na izvore voda života. I otrt æe Bog svaku suzu s oèiju njihovih."

10. Tko æe naæi ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.

11. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neæe oskudijevati.

12. Ona mu èini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.

13. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.

14. Ona je kao laða trgovaèka: izdaleka donosi kruh svoj.

15. Još za noæi ona ustaje, hrani svoje ukuæane i odreðuje posao sluškinjama svojim.