Biblija u jednoj godini.

Na 303. dan razmišljamo o hrabrosti i vjernosti suočeni s nedaćama u 2. Makabejcima 6. Mudrost 1-2 predstavlja važnost traženja božanskog znanja i razboritosti, dok nas Mudre izreke 24:21-26 upozoravaju na integritet i razboritost u našim postupcima.

1. Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima;

2. pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta.

3. Narodu je bilo teško i nepodnosivo toliko zlo.

4. Pogani ispuniše Hram raspuštenošæu i pijankama. Zabavljali su se s djevojèurama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno.

5. Žrtvenik su natovarili nedopuštenim žrtvama koje su zakoni branili.

6. Èak nije bilo dopušteno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uopæe itko smio priznavati Židovom.

7. Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseène žrtvene gozbe u spomen kraljeva roðendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjenèani bršljanom iziæi u Dionizovu povorku.

8. Na Ptolemejev poticaj izišla je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa Židovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama,

9. a da se ubiju oni koji ne prihvaæaju helenskih obièaja. Bilo je oèito kakva je nevolja nastala.

10. Tako su bile izvedene pred sud dvije žene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojenèad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina.

11. Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili.

12. One kojima æe ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda.

13. Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna.

14. Dok u drugih naroda Gospod strpljivo èeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odluèio drukèije postupiti;

15. ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera naših grijeha.

16. Zato nam on nikad ne uskraæuje svog milosrða niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama.

17. Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeèi nastavit æemo kazivanje.

18. Eleazara, jednog od prvaka meðu pismoznancima, èovjeka veæ poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajuæi usta, da jede svinjetinu.

19. Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi muèilištu.

20. Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu.

21. Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog èovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa.

22. Uèini li tako, izbavit æe se od smrti njihovim èovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo.

23. Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje èasne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje.

24. "Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiæi pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuðinske obièaje.

25. Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu.

26. Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neæu izbjeæi rukama Svemoguæega.

27. A sada, junaèki se odrièuæi života, pokazat æu se dostojnim svoje starosti

28. i mladiæima ostaviti plemenit primjer kako se za èasne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih rijeèi odmah pristupi muèilištu.

29. Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove rijeèi èinile im se ludošæu.

30. Kad je veæ pod udarcima umirao, uzdahnu i reèe: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bièevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu."

31. I tako je on preminuo i svojom smræu ostavio ne samo mladeži nego i veæini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.

Poglavlje 1

1. Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca.

2. Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraæuju svoju vjeru.

3. A podmukle misli otuðuju od Boga i iskušavana Svemoæ posramljuje bezumnike.

4. Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.

5. Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmièe kad se nepravda pojavi.

6. Jer mudrost je duh èovjekoljubiv, ali hulniku neæe oprostiti njegovih rijeèi, jer Bog pronièe bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove rijeèi.

7. Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.

8. Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti æe ga mimoiæi osvetnièka pravda.

9. Jer se namisli bezbožnikove toèno ispituju i glas rijeèi njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova.

10. Jer postoji uho ljubomorno koje èuje sve i ne izmièe mu ni glasak najtišeg gunðanja.

11. Èuvajte se isprazna gunðanja i èuvajte jezik od opakih rijeèi, jer i najtajnija rijeè nije bez uèinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.

12. Ne trèite za smræu stranputicama života svojeg i ne navlaèite na se propast djelima ruku svojih.

13. Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.

14. Veæ je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom,

15. jer pravednost je besmrtna.

16. Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i rijeèju i za njom ginu smatrajuæi je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju.

Poglavlje 2

1. Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tužan život naš i nema lijeka kad èovjeku doðe kraj i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio.

2. Mi smo djeca pukog sluèaja i kasnije æemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono èime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca.

3. Kad se ona utrne, pretvorit æe se tijelo u pepeo, a duh æe se rasplinuti kao lagan zrak.

4. Ime æe nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neæe sjeæati djela naših; i život æe nam proæi kao pramenje oblaka i nestat æe ga kao magle što je gone zrake sunèane i pritiskuje žega njihova.

5. Jer život naš kao sjena odmièe, iz naše smrti nema povratka, zapeèaæeno je i nitko se ne vraæa.

6. Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti.

7. Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiðe ni jedan cvijet proljetni,

8. okrunimo se ružama prije no što uvenu.

9. Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj, ostavimo svuda znake našeg veseljenja: to je naš dio i to je naša baština.

10. Potlaèimo ubogoga pravednika, ne štedimo udovice, ne poštujmo starca ni sjedina od mnogih godina.

11. Nek' naša snaga bude zakon pravde, jer ono što je slabo nije ni za što.

12. Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spoèitava kako izdadosmo odgoj svoj.

13. On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.

14. On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu.

15. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano.

16. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od neèisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.

17. Pogledajmo jesu li istinite rijeèi njegove, istražimo kakav æe biti njegov svršetak.

18. Jer ako je pravednik Božji sin, On æe se za nj zauzeti i izbavit æe ga iz ruku neprijateljskih.

19. Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.

20. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer æe mu, kako veli, doæi izbavljenje."

21. Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloæa njihova zasljepljuje.

22. Oni ne znaju tajna Božjih, ne oèekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu èistim dušama.

23. Jer je Bog stvorio èovjeka za neraspadljivost i uèinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

24. A ðavlovom je zavišæu došla smrt u svijet i nju æe iskusiti oni koji njemu pripadaju.

21. Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.

22. Jer iznenada provaljuje nesreæa njihova i tko zna kad æe doæi propast njihova.

23. I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

24. Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;

25. a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreæe.

26. U usta ljubi tko odgovara pošteno.