Biblija u jednoj godini.

Na 275. dan, Nehemija se suočava s teorijama zavjere i jača svoje vodstvo vjerom i razboritošću. Estera 3:13 ističe prijetnju izraelskom narodu i važnost božanske intervencije. Izreke 21:1-4 vode nas kroz Božju suverenost, pravdu i pravedno ponašanje, podsjećajući nas da djelujemo s integritetom čak i suočeni s izazovima.

Poglavlje 6

1. Kad su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostali naši neprijatelji doèuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima -

2. poruèiše mi Sanbalat i Gešem: "Doði da se sastanemo u Kefiri, u Dolini ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili.

3. Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim poslom i ne mogu siæi: posao bi zastao kad bih ga ostavio da doðem k vama!"

4. Èetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraæao isti odgovor.

5. Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s otvorenim pismom.

6. U njemu je pisalo: "Èuje se u narodima - a Gašmu potvrðuje - da se ti i Židovi spremate na bunu; zato da i gradiš zid i da želiš postati njihovim kraljem, kako vele.

7. I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da kažu: Judeja ima kralja! Sada æe ti glasovi stiæi kralju do ušiju: zato doði da se posavjetujemo."

8. Ali sam mu ja odgovorio: "Ništa nije tako kao što tvrdiš; sve je to samo izmišljotina tvoga srca."

9. Jer su nas oni htjeli uplašiti govoreæi: "Klonut æe im ruke od posla i neæe ga završiti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje!

10. Pošao sam Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bijaše zatvorio u svojoj kuæi. On mi objavi: "Naðimo se u Domu Božjemu, usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer æe doæi da te ubiju. Jest, još noæas doæi æe da te ubiju!"

11. A ja odgovorih: "Zar da bježi èovjek kao što sam ja? Koji èovjek, meni slièan, može uæi u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem."

12. I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proroštvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili,

13. da bih, uplašen, uèinio onako te sagriješio. To bi im poslužilo da me ozloglase i da mi se rugaju!

14. Sjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima, a i proroèice Noadje i ostalih proroka što me htjedoše uplašiti.

15. Zid je završen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana.

16. A kad su èuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to èudo u oèima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš uèinio to djelo.

17. A onih dana mnogi su židovski velikaši èesto slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije.

18. Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u rodu sa Šekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je uzeo za ženu kæer Mešulama, sina Berekjina.

19. I velièali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje rijeèi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši.

Poglavlje 7

1. A kad je zid bio sagraðen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su èuvari na vratima i pjevaèi i leviti.

2. Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrðave, jer je ovaj bio èovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko.

3. Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete izmeðu žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kuæi.

4. Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer nije bilo sagraðenih kuæa.

5. A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odliènike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu naðoh zapisano:

6. Evo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.

7. Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova:

8. Paroševih sinova: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva;

9. sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva;

10. Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva!

11. Pahat-Moabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuæe osam stotina i osamnaest;

12. sinova Elamovih: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri;

13. Zatuovih sinova: osam stotina èetrdeset i pet;

14. sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset;

15. Binujevih sinova: šest stotina èetrdeset i osam;

16. sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam;

17. Azgadovih sinova: dvije tisuæe tri stotine dvadeset i dva;

18. sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam;

19. Bigvajevih sinova: dvije tisuæe šezdeset i sedam;

20. sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet;

21. Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam;

22. sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam;

23. Besajevih sinova: trista dvadeset i èetiri;

24. sinova Harifovih: stotinu i dvanaest;

25. Gibeonovih sinova: devedeset i pet;

26. ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam;

27. ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;

28. ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva;

29. ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i tri;

30. ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan;

31. ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;

32. ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri;

33. ljudi iz Neba: pedeset i dva;

34. sinova drugoga Elama: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri;

35. Harimovih sinova: trista dvadeset;

36. ljudi iz Jerihona: trista èetrdeset i pet;

37. ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan;

38. sinova Senajinih: tri tisuæe devet stotina i trideset.

39. Sveæenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuæe Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri;

40. Imerovih sinova: tisuæu pedeset i dva;

41. sinova Fašhurovih: tisuæu dvjesta èetrdeset i sedam;

42. Harimovih sinova: tisuæu i sedamnaest.

43. Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i èetiri.

44. Pjevaèa: Asafovih sinova: stotinu èetrdeset i osam.

45. Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam.

46. Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,

47. sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih,

48. sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih,

49. sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih,

50. sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,

51. sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih,

52. sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih,

53. sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,

54. sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih,

55. sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih,

56. sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih.

57. Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih,

58. sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,

59. sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih.

60. Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva.

61. Slijedeæi ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla:

62. sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina èetrdeset i dva.

63. A od sveæenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kæeri Barzilaja Gileaðanina te uzeo njegovo ime.

64. Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naæi: bili su iskljuèeni iz sveæeništva

65. i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi sveæenik za Urim i Tumin.

66. Ukupno je na zboru bilo èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i šezdeset osoba,

67. ne raèunajuæi njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuæa tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine èetrdeset i pet pjevaèa i pjevaèica,

68. èetiri stotine trideset i pet deva i šest tisuæa sedam stotina i dvadeset magaraca.

69. Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuæu drahmi zlata, pedeset vrèeva, trideset sveæenièkih haljina.

70. Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuæa drahmi zlata i dvije tisuæe dvije stotine mina srebra.

71. A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuæa drahmi zlata, dvije tisuæe mina srebra i šezdeset i sedam sveæenièkih haljina.

72. Sveæenici, leviti, vratari, pjevaèi, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, veæ su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima.

1. Poslije tih dogaðaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agaðanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim.

2. Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice.

3. Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?"

4. Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov.

5. Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nièice pred njim, jako se razljuti.

6. A kad dozna kojemu narodu pripada, uèini mu se premalo podiæi ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.

7. U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazoènosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.

8. I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut meðu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugaèiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.

9. Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja æu izbrojiti deset tisuæa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu."

10. Nakon toga kralj skinu peèatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agaðaninu, neprijatelju Židova,

11. i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa uèini s njim što bude dobro u tvojim oèima."

12. Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na èelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peèat.

13. Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od djeèaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen ohološæu moæi nego u želji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uèvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama izdvaja razboritošæu i koji se istièe prokušanom odanošæu i ustrajnom vjernošæu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve odluke tako te se ne može uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima poèinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može uèvrstiti. [13f] Stoga nareðujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim maèevima bez ikakva sažaljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine. [13g] Tako æe se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena naši poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano."

14. Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan.

15. Skoroteèe žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je Suza bio uznemiren.

1. Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuæica; vodi ga kuda god hoæe.

2. Svaki je put èovjeku pravedan u vlastitim oèima, a Jahve ispituje srca.

3. Da se vrši pravda i èini pravo, draže je Jahvi nego žrtva.

4. Ponosite oèi i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh.