Biblija u jednoj godini.

Dvadeset i prvog dana vidimo kako je integritet testiran i nagrađen. Postanak 39-40 prepričava Josipovo iskušenje s Potifarovom ženom, njegovo nepravedno zatvaranje i Božji dar tumačenja snova faraonovog peharnika i pekara. Job 31-32 predstavlja Jobovu konačnu, strastvenu obranu svoje nevinosti, nakon čega slijedi ulazak Elihua, mladog promatrača koji konačno progovara u raspravi. Izreke 3:33-35 suprotstavljaju sudbinu zlih s pravednicima, potvrđujući da Gospodin blagoslivlja prebivalište pravednika i daje milost poniznima.

Poglavlje 39

1. Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže.

2. Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreæu: Egipæanin ga uzme k sebi u kuæu.

3. Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh;

4. zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

5. I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju.

6. I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit.

7. Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reèe mu: "Legni sa mnom!"

8. On se oprije i reèe ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kuæi; sve što ima meni je povjerio.

9. On u ovoj kuæi nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao uèiniti tako veliku opaèinu i sagriješiti protiv Boga!"

10. Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio.

11. Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od služinèadi nije bilo u kuæi,

12. ona ga uhvati za ogrtaè i reèe: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtaè u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.

13. Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaè i pobjegao van,

14. zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

15. A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van."

16. Uza se je držala njegov ogrtaè dok mu je gospodar došao kuæi.

17. Onda i njemu kaza istu prièu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo doðe k meni da sa mnom ljubaka!

18. Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van."

19. Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje žene koja reèe: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

20. Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamnièenici. I osta u tamnici.

21. Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naðe milost u oèima upravitelja tamnice.

22. Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega.

23. Buduæi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

Poglavlje 40

1. Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog.

2. Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara,

3. te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straže - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.

4. Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme,

5. obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici - usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaèenje.

6. Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi.

7. Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?"

8. Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi." Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!"

9. Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs.

10. Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe.

11. Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožða, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku."

12. Josip mu reèe: "Ovo ti je znaèenje: tri mladice tri su dana.

13. Poslije tri dana faraon æe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet æeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik.

14. Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuæe.

15. Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu."

16. Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare.

17. U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave."

18. Josip odgovori: "Ovo je znaèenje: tri košare tri su dana.

19. Poslije tri dana faraon æe uzdiæi tvoju glavu i o drvo te objesiti te æe ptice jesti meso s tebe."

20. I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara.

21. Vrati glavnog peharnika u peharnièku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku,

22. a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio.

23. Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.

Poglavlje 31

1. Sa svojim oèima savez sam sklopio da pogledat neæu nijednu djevicu.

2. A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

3. TÓa nije li nesreæa za opakoga, a nevolja za one koji zlo èine?

4. Ne pronièe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

5. Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

6. Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa æe uvidjeti neporoènost moju!

7. Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

8. neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

9. Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

10. neka moja žena drugom mlin okreæe, neka s drugim svoju podijeli postelju!

11. Djelo bestidno time bih poèinio, zloèin kojem pravda treba da presudi,

12. užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

13. Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

14. što æu uèiniti kada Bog ustane? Što æu odvratit' kad raèun zatraži?

15. Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majèinu?

16. Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oèi udovièine?

17. Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

18. TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

19. Zar sam beskuænika vidio bez odjeæe ili siromaha kog bez pokrivaèa

20. a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

21. Ako sam ruku na nevina podigao znajuæ' da mi je na vratima branitelj,

22. nek' se rame moje od pleæa odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

23. Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velièanstvu.

24. Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

25. Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

26. Zar se, gledajuæi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

27. moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

28. Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

29. Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

30. ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjuæi ga i želeæi da umre?

31. Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

32. Nikad nije stranac vani noæivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

33. Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

34. jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam muèao ne prelazeæ' svoga praga?

35. O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju rijeè ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

36. i ja æu je nosit' na svome ramenu, èelo æu njome k'o krunom uresit'.

37. Dat æu mu raèun o svojim koracima i poput kneza pred njega æu stupiti."

38. Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

39. ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

40. [40a] neka mjesto žita po njoj nièe korov, a mjesto jeèma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeèi Jobovih.

Poglavlje 32

1. Ona tri èovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

2. Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

3. a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.

4. Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.

5. Ali kad vidje da ona tri èovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.

6. I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reèe: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

7. Mišljah u sebi: 'Govorit æe starost, mnoge godine pokazat æe mudrost.'

8. Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim èini èovjeka.

9. Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uèi.

10. Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.

11. S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što æete kazati.

12. Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko rijeè opovrgne.

13. Nemojte reæi: 'Na mudrost smo naišli! Bog æe ga pobit jer èovjek ne može.'

14. Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neæu vašim rijeèima.

15. Poraženi, otpovrgnut ne mogu, rijeèi zapeše u grlu njihovu.

16. Èekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni rijeè više da kažu!

17. Na meni je da progovorim sada, znanje æu svoje i ja izložiti.

18. Rijeèi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

19. Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova æe se raspuæi mješina.

20. Da mi odlane, govorit æu stoga, otvorit æu usne i odvratit' vama.

21. Nijednoj strani priklonit se neæu niti laskat ja namjeravam kome.

22. Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.

33. Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika.

34. S podsmjevaèima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.

35. Mudri æe baštiniti èast, a bezumnici snositi sramotu.