Biblija u jednoj godini.

Na 155. dan, Marko 3-4 ističe Isusova čuda, Njegovo učenje o autoritetu nad grijehom i parabole o Kraljevstvu. Psalam 20 podsjeća nas na važnost povjerenja u Boga u vremenima borbe i teškoća, osiguravajući pobjedu i zaštitu onima koji Ga čekaju.

Poglavlje 3

1. Uðe ponovno u sinagogu. Bio je ondje èovjek usahle ruke.

2. A oni vrebahu hoæe li ga Isus u subotu izlijeèiti, da ga optuže.

3. On kaže èovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"

4. A njima æe: "Je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli.

5. A on, ražalošæen okorjelošæu srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reèe tom èovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!

6. Farizeji iziðu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeæanje protiv njega kako da ga pogube.

7. Isus se s uèenicima povuèe k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,

8. iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo èulo što èini i nagrnulo k njemu.

9. Stoga reèe uèenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi laðica da ga ne bi zgnjeli.

10. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoðeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.

11. A neèisti duhovi, èim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!"

12. A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

13. Uziðe na goru i pozove koje sam htjede. I doðoše k njemu.

14. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati

15. s vlašæu da izgone ðavle.

16. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,

17. i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,

18. i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca

19. i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.

20. I doðe Isus u kuæu. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.

21. Èuvši to, doðoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!"

22. I pismoznanci što siðoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici ðavolskom izgoni ðavle."

23. A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti?

24. Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.

25. Ili: ako se kuæa u sebi razdijeli, ona ne može opstati.

26. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.

27. Nitko, dakako, ne može u kuæu jakoga uæi i oplijeniti mu pokuæstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada æe mu kuæu oplijeniti!"

28. Doista, kažem vam, sve æe se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.

29. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vjeènoga."

30. Jer govorahu: "Duha neèistoga ima."

31. I doðu majka njegova i braæa njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.

32. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braæe tvoje, traže te!"

33. On im odgovori: "Tko je majka moja i braæa moja?"

34. I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braæe moje!

35. Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Poglavlje 4

1. I poèe opet pouèavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uðe u laðu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

2. Pouèavao ih je u prispodobama mnogoèemu. Govorio im u pouci:

3. "Poslušajte! Gle, iziðe sijaè sijati.

4. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga.

5. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

6. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.

7. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.

8. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."

9. I doda: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

10. Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

11. I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

12. da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

13. I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako æete onda razumjeti prispodobe uopæe?

14. Sijaè sije Rijeè.

15. Oni uz put, gdje je Rijeè posijana, jesu oni kojima, netom èuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeè u njih posijanu.

16. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad èuju Rijeè, odmah je s radošæu prime,

17. ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeèi, odmah se sablazne.

18. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rijeè,

19. ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rijeè te ona ostane bez ploda.

20. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji èuju i prime Rijeè te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

21. I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeænjak?

22. Ta ništa nije zastrto, osim zato da se oèituje; i ništa skriveno, osim zato da doðe na vidjelo!

23. Ima li tko uši da èuje, neka èuje."

24. I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit æe vam se. I nadodat æe vam se.

25. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima."

26. I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad èovjek baci sjeme u zemlju.

27. Spavao on ili bdio, noæu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;

28. zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

29. A èim plod dopusti, brže se on laæa srpa jer eto žetve."

30. I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

31. Kao kad se gorušièino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

32. jednoæ posijano, naraste i postane veæe od svega povræa pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

33. Mnogim takvim prispodobama navješæivaše im Rijeè, kako veæ mogahu slušati.

34. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim uèenicima sve razjašnjavao.

35. Uveèer istoga dana kaže im: "Prijeðimo prijeko!"

36. Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako veæ bijaše u laði. A pratile su ga i druge laðe.

37. Najednom nasta žestoka oluja, na laðu navale valovi te su je veæ gotovo napunili.

38. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Uèitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

39. On se probudi, zaprijeti vjetru i reèe moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

40. Tada im reèe: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"

41. Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

1. Zborovoði. Psalam. Davidov.

2. Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva!

3. Poslao ti pomoæ iz Svetišta, branio te sa Siona!

4. Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!

5. Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje!

6. Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!

7. Znam evo: Jahve æe pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.

8. Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega!

9. Oni posræu i padaju, mi se držimo i stojimo.

10. Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo!