1. Tobija odgovori ocu: "Oèe moj, uèinit æu sve što si mi naredio.

2. Samo, kako æu preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen."

3. Onda mu otac dade zadužnicu i reèe: "Potraži èovjeka koji æe iæi s tobom, a ja æu ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac."

4. Tobija ode da potraži takva èovjeka i naðe Rafaela. Tobija nije znao da je to anðeo Božji.

5. I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?"

6. Anðeo mu odvrati: "Bih. Poæi æu s tobom. Znam put, bijah veæ gost našega brata Gabaela."

7. Tobija mu reèe: "Poèekaj da javim ocu."

8. Anðeo mu kaza: "Idi i ne zadržavaj se."

9. Onda Tobija ode ocu te mu reèe: "Evo, našao sam onoga koji æe iæi sa mnom." A otac æe mu: "Dovedi ga meni da èujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac."

10. Tobija ga zovnu, pa kad on uðe, zagrliše se.

11. Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!"

12. On mu odgovori: "Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji æe za nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit æe mu na to: "Brate, hoæu da znam koji su ti preci i kako se zoveš."

13. A on æe: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braæe."

14. Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu.

15. Ali mi kaži kakvu æu ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu.

16. I još æu ti dodati nešto povrh plaæe kad se vratite živi i zdravi."

17. Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put obojici!" Sin spremi sve za put. I reèe mu njegov otac: "Idi s ovim èovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anðeo njegov pratio vas!"

18. Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama?

19. Ne bilo toga novca, smeæe je prema našem sinu.

20. Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu - dosta nam je."

21. Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit æe se on živ i zdrav i tvoje æe ga oèi opet ugledati.

22. Ta prati ga dobar anðeo i njegovo æe putovanje biti sretno, vratit æe se živ i zdrav."

23. Onda ona prestade plakati.





“Não se fixe voluntariamente naquilo que o inimigo da alma lhe apresenta.” São Padre Pio de Pietrelcina