1. Tobit završi pohvalu.

2. Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio.

3. Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veæ sam blizu da se odijelim od života.

4. Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da æe se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit æe razrušena, a u Mediji bit æe mir za neko vrijeme; naša braæa koja se još nalaze u domovini bit æe razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem æe opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet æe i bit æe pust za neko vrijeme.

5. Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju; onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Božji u njemu bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci:

6. svi æe se narodi uistinu obratiti i bojat æe se Gospoda Boga i pokopat æe svoje idole; svi æe narodi blagoslivljati Gospoda.

7. Onda æe narod njegov hvaliti Boga, a Gospod æe uzdiæi narod svoj i bit æe radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeæi milosrðe prema braæi svojoj.

8. I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti što je nagovijestio prorok Jona.

9. Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.

10. Sinko moj, razmotri što Aman uèini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siðe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.

11. Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi èastan ukop.

12. Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.

13. Tu doživje èasnu starost, èasno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i oèev.

14. Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašæu Ninive.





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina