Poslanica Rimljanima, 4
8. Blago èovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
8. Blago èovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
Rimljani 4 bavi se opravdanjem vjerom i kako se Božja pravednost pripisuje onima koji vjeruju u Isusa Krista. Poglavlje ističe Abrahamovu vjeru kao primjer opravdanja vjerom i objašnjava da opravdanje nije postignuto djelima, već milošću Božjom kroz vjeru u Isusa Krista.
Galaćanima 3:6 - "Baš kao što je Abraham vjerovao u Boga i to mu je pripisano kao pravdu." Ovaj se stih izravno odnosi na Rimljane 4, gdje je Abraham istaknut kao primjer opravdanja vjerom. Kao i Abraham, vjernici u Isusa Krista opravdani su vjerom u Boga.
Efežanima 2:8-9. Ovaj stih ističe da je spasenje za milost Božju i vjerom u Isusa Krista, a ne djelima. To je u skladu s onim što se uči u Rimljanima 4.
Filipljanima 3:9 - "i nađe se u njemu, nemajući svoju pravednost koja proizlazi iz zakona, ali to dolazi vjerom u Krista, pravde koja se kreće od Boga i temelji se na vjeri." Ovaj stih ističe da se pravda koja proizlazi od Boga postiže vjerom u Isusa Krista, a ne djelima zakona. Opet, to je u skladu s onim što se uči u Rimljanima 4.
Hebrejima 11:1 - "Sada je vjera sigurnost onoga što očekujemo i dokaza o stvarima koje ne vidimo." Ovaj stih naglašava važnost vjere u Boga i kako je vjera bitan dio opravdanja vjere. To je u skladu s onim što se uči u Rimljanima 4.
Jakov 2:24 - "Vidite da je osoba opravdana djelima, a ne samo vjerom." Ovaj se stih može činiti suprotnim onome što se uči u Rimljanima 4, ali zapravo je komplementarno. James primjećuje da istinska vjera uvijek proizvodi djela, a da je opravdanje vjerom živo opravdanje, koje se očituje u djelima. To je u skladu s onim što se uči u Rimljanima 4, gdje je Abraham primjer žive vjere koja proizvodi djela.
“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina
