Poslanica Rimljanima, 5

1. Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.

2. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dièimo se nadom slave Božje.

3. I ne samo to! Mi se dièimo i u nevoljama jer znamo: nevolja raða postojanošæu,

4. postojanost prokušanošæu, prokušanost nadom.

5. Nada pak ne postiðuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

6. Doista, dok mi još bijasmo nemoæni, Krist je, veæ u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.

7. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.

8. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

9. Koliko li æemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?

10. Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo æemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.

11. I ne samo to! Dièimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

12. Zbog toga, kao što po jednom Èovjeku uðe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeðe smrt...

13. Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona.

14. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sliènim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doæi.

15. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom èovjeku, Isusu Kristu.

16. I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.

17. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo æe više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.

18. Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život!

19. Doista, kao što su neposluhom jednoga èovjeka mnogi postali grešnici tako æe i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

20. A zakon nadoðe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoæno izobilova milost:

21. kao što grijeh zakraljeva smræu, da tako i milost kraljuje pravednošæu za život vjeèni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.