Poslanica Rimljanima, 10

1. Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

2. Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

3. Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj.

6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?

7. Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

8. Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo.

9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen.

10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

12. Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.

14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?

15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

17. Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.

18. Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.

19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom.

20. Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.