Jeremija, 31

1. "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - bit æu Bog svim plemenima Izraelovim i oni æe biti narod moj."

2. Ovako govori Jahve: "Naðe milost u pustinji narod koji uteèe maèu: Izrael ide u svoje prebivalište.

3. Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeènom ljubim te, zato ti saèuvah milost.

4. Opet æu te sazdati, i bit æeš sazdana, djevice Izraelova. Opet æeš se resit' bubnjiæima, u veselo kolo hvatati.

5. Opet æeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni æe i trgati.

6. Jer dolazi dan te æe stražari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'"

7. Jer ovako govori Jahve: "Klièite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!

8. Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraæa se velika zajednica.

9. Evo, u suzama poðoše, utješene sad ih vraæam! Vodit æu ih kraj potoènih voda, putem ravnim kojim neæe posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac."

10. Èujte, o narodi, rijeè Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i èuva ga k'o pastir stado svoje!"

11. Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaèeg od njega.

12. I oni æe, radosno klièuæi, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša æe im biti kao vrt navodnjen, nikad više neæe ginuti.

13. Djevojke æe se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer æu im tugu u radost pretvoriti, utješit æu ih i razveselit' nakon žalosti.

14. Pretilinom æu im okrijepiti sveæenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - rijeè je Jahvina.

15. Ovako govori Jahve: "Èuj! U Rami se kukanje èuje i gorak plaè: Rahela oplakuje sinove svoje, i neæe da se utješi za djecom, jer njih više nema."

16. Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u oèima! Patnje æe tvoje biti nagraðene: oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske.

17. Ima nade za tvoje potomstvo - rijeè je Jahvina - sinovi tvoji vratit æe se u svoj kraj.

18. Dobro èujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroæeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.

19. Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuèem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

20. "Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršæe za njega od nježne samilosti" - rijeè je Jahvina.

21. "Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!

22. Dokle æeš još oklijevati, kæeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena æe okružiti Muža."

23. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim æe se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'"

24. "I u njoj æe se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima,

25. jer ja æu okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu.

26. Kao ono: 'Èim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'"

27. "Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme èovjeèje i sjeme životinjsko.

28. I kao što sam nekoæ bdio da ih išèupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreæu na njih svalim, tako æu sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim.

29. U one dane neæe se više govoriti: 'Oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima zubi trnu.'

30. Nego æe svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožðe zubi æe trnuti."

31. "Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez.

32. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - rijeè je Jahvina.

33. Nego, ovo je Savez što æu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rijeè je Jahvina: Zakon æu svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj.

34. I neæe više uèiti drug druga ni brat brata govoreæi: 'Spoznajte Jahvu!' nego æe me svi poznavati, i malo i veliko - rijeè je Jahvina - jer æu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neæu više spominjati."

35. Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noæu, koji burka more da mu valovi buèe - ime mu je Jahve nad Vojskama:

36. "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijeè je Jahvina - onda æe i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!

37. Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda æu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što poèiniše" - rijeè je Jahvina.

38. "Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.

39. I još æe se dalje protegnuti mjernièko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi.

40. I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit æe svetinja Jahvina. I neæe više biti razaranja ni prokletstva."