Jeremija, 3

1. "Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludnièila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - rijeè je Jahvina.

2. Podigni oèi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih doèekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opaèinom svojom,

3. zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Èelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi.

4. Ne dovikuješ li mi sada: 'Oèe moj, ti si prijatelj mladosti moje!

5. Hoæe li zauvijek plamtjeti, vjeèno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a èiniš i dalje zla koliko god možeš."

6. Jahve mi reèe u dane kralja Jošije: "Vidje li što uèini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu.

7. A ja mišljah: 'Poslije svega što uèini vratit æe se k meni.' Ali se ona ne vraæa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.

8. A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.

9. I svojim lakoumnim bludom obešèasti zemlju; èinila je preljub s kamenjem i drvljem.

10. I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, veæ samo prijetvorno" - rijeè je Jahvina.

11. I reèe mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.

12. Idi i vièi prema Sjeveru ove rijeèi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rijeè je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - rijeè je Jahvina - neæu se gnjeviti dovijeka.

13. Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuðincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - rijeè je Jahvina.

14. Vratite se, sinovi odmetnici - rijeè je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet æu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion.

15. I dat æu vam pastire po srcu svojemu koji æe vas pasti razumno i mudro.

16. A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - rijeè je Jahvina - više se neæe govoriti: 'Kovèeg Jahvina Saveza' i nitko neæe na nj misliti, nitko ga se neæe sjeæati ni za njim èeznuti, niti ga ponovo graditi.

17. U to æe se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi æe se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neæe tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.

18. U one dane slagat æe se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno æe krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu."

19. A ja rekoh: "Kako da te ubrojim meðu sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser meðu narodima! Pomislih: Ti æeš me zvati 'Oèe moj!' i neæeš se više odvratiti od mene."

20. "Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - rijeè je Jahvina.

21. Èuj! Po goletima plaè se èuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.

22. - Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izlijeèit æu odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš!

23. Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo!

24. Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kæeri i sinove.

25. Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.