Levitski zakonik, 24
1. Jahve reèe Mojsiju:
1. Et locutus est Dominus ad Moysen dicens:
2. "Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo.
2. “Praecipe fi liis Israel, ut afferant tibi oleum de olivis purissimum ac lucidum ad concinnandas lucernas candelabri iugiter.
3. Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima.
3. Extra velum testimonii in tabernaculo conventus parabit illud Aaron a vespere usque ad mane coram Domino iugiter, ritu perpetuo in generationibus vestris.
4. Neka Aron neprekidno održava svjetlila na èistome svijeænjaku pred Jahvom."
4. Super candelabro mundissimo parabit lucernas semper in conspectu Domini.
5. "Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe.
5. Accipies quoque similam et coques ex ea duodecim panes, qui singuli habebunt duas decimas,
6. Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na èistome stolu što je pred Jahvom.
6. quorum senos altrinsecus super mensam purissimam coram Domino statues.
7. Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi.
7. Et pones super ambas strues tus lucidissimum, ut sit panis in memoriale, incensum Domino.
8. Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vjeènoga Saveza.
8. Per singula sabbata mutabuntur coram Domino suscepti a filiis Israel; foedus sempiternum.
9. Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba."
9. Eruntque Aaron et filiorum eius, ut comedant eos in loco sancto, quia sanctum sanctorum est ei de incensis Domini; iure perpetuo”.
10. A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipæanin, iziðe meðu Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem.
10. Ecce autem egressus filius mulieris Israelitis, quem pepererat de viro Aegyptio inter filios Israel, iurgatus est in castris cum viro Israelita.
11. Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. -
11. Cumque blasphemasset nomen et maledixisset ei, adductus est ad Moysen; vocabatur autem mater eius Salomith filia Dabri de tribu Dan.
12. Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina.
12. Miseruntque eum in custodiam, donec nossent quid iuberet Dominus.
13. Onda Jahve reèe Mojsiju:
13. Qui locutus est ad Moysen dicens:
14. "Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.
14. “Educ blasphemum extra castra, et ponant omnes, qui audierunt, manus suas super caput eius, et lapidet eum coetus universus.
15. Poslije toga æeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju;
15. Et ad filios Israel loqueris: Homo, qui maledixerit Deo suo, portabit peccatum suum;
16. tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti.
16. et, qui blasphemaverit nomen Domini, morte moriatur: lapidibus opprimet eum omnis coetus, sive ille peregrinus sive civis fuerit. Qui blasphemaverit nomen Domini, morte moriatur.
17. Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.
17. Qui percusserit et occiderit hominem, morte moriatur.
18. Tko usmrti živinèe mora ga nadomjestiti: život za život.
18. Qui percusserit animal, reddet vicarium, id est animam pro anima.
19. Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se uèini kako je on uèinio:
19. Qui irrogaverit maculam cuilibet civium suorum, sicut fecit, sic fiet ei:
20. lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu.
20. fracturam pro fractura, oculum pro oculo, dentem pro dente restituet; qualem inflixerit maculam, talem sustinere cogetur.
21. Tko usmrti živinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora umrijeti.
21. Qui percusserit iumentum, reddet aliud. Qui percusserit hominem, morietur.
22. Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš."
22. Aequum iudicium sit inter vos, sive peregrinus sive civis peccaverit; quia ego sum Dominus Deus vester”.
23. Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.
23. Locutusque est Moyses ad filios Israel, et eduxerunt eum, qui blasphemaverat, extra castra, ac lapidibus oppresserunt. Feceruntque filii Israel, sicut praeceperat Dominus Moysi.
