Knjiga Postanka, 18

1. Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.

1. Apparuit autem ei Dominus iuxta Quercus Mambre se denti in ostio tabernaculi sui in ipso fervore diei.

2. Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih spazi, potrèa s ulaza šatora njima u susret. Pade nièice na zemlju

2. Cumque elevasset oculos, apparuerunt ei tres viri stantes prope eum. Quos cum vidisset, cucurrit in occursum eorum de ostio tabernaculi et adoravit in terram

3. pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj mimoiæi svoga sluge!

3. et dixit: “Domine mi, si inveni gratiam in oculis tuis, ne transeas servum tuum;

4. Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite.

4. afferatur pauxillum aquae, et lavate pedes vestros et requiescite sub arbore.

5. Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!"

5. Ponamque buccellam panis, et confortate cor vestrum, postea transibitis; idcirco enim declinastis ad servum vestrum”. Qui dixerunt: “Fac ut locutus es”.

6. Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!"

6. Festinavit Abraham in tabernaculum ad Saram dixitque: “Accelera, tria sata similae commisce et fac subcinericios panes”.

7. Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.

7. Ipse vero ad armentum cucurrit et tulit inde vitulum tenerrimum et optimum deditque puero; qui festinavit et coxit illum.

8. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.

8. Tulit quoque butyrum et lac et vitulum, quem coxerat, et posuit coram eis. Ipse vero stabat iuxta eos sub arbore; et comederunt.

9. "Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori.

9. Dixeruntque ad eum: “Ubi est Sara uxor tua?”. Ille respondit: “Ecce in tabernaculo est”.

10. Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a tvoja žena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.

10. Cui dixit: “Revertens veniam ad te tempore isto, et habebit filium Sara uxor tua”. Quo audito, Sara risit ad ostium tabernaculi, quod erat post eum.

11. Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.

11. Erant autem ambo senes provectaeque aetatis, et desierant Sarae fieri muliebria.

12. Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!"

12. Quae risit occulte dicens: “Postquam consenui, et dominus meus vetulus est, voluptas mihi erit?”.

13. Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako æu rod roditi ja starica?'

13. Dixit autem Dominus ad Abraham: “Quare risit Sara dicens: "Num vere paritura sum anus?"”.

14. Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina."

14. Numquid Domino est quidquam difficile? Revertar ad te hoc eodem tempore, et habebit Sara filium”.

15. Sara se napravi nevještom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!"

15. Negavit Sara dicens: “Non risi”, timore perterrita. Ille autem dixit: “Non; sed risisti”.

16. Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati.

16. Cum ergo surrexissent inde viri, direxerunt oculos contra Sodomam; et Abraham simul gradiebatur deducens eos.

17. Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti

17. Dixitque Dominus: “Num celare potero Abraham, quae gesturus sum,

18. kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?

18. cum futurus sit in gentem magnam ac robustissimam, et benedicendae sint in illo omnes nationes terrae?

19. Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao."

19. Nam elegi eum, ut praecipiat filiis suis et domui suae post se, ut custodiant viam Domini et faciant iustitiam et iudicium, ut adducat Dominus super Abraham omnia, quae locutus est ad eum”.

20. Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.

20. Dixit itaque Dominus: “Clamor contra Sodomam et Gomorram multiplicatus est, et peccatum eorum aggravatum est nimis.

21. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."

21. Descendam et videbo utrum clamorem, qui venit ad me, opere compleverint an non; sciam”.

22. Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.

22. Converteruntque se inde viri et abierunt Sodomam; Abraham vero adhuc stabat coram Domino.

23. Nato se Abraham primaèe bliže i reèe: "Hoæeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?

23. Et appropinquans ait: “Numquid vere perdes iustum cum impio?

24. Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?

24. Si forte fuerint quinquaginta iusti in civitate, vere perdes et non parces loco illi propter quinquaginta iustos, si fuerint in eo?

25. Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"

25. Absit a te, ut rem hanc facias et occidas iustum cum impio, fiatque iustus sicut impius; absit a te. Nonne iudex universae terrae faciet iudicium?”.

26. "Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih æu poštedjeti cijelo mjesto."

26. Dixitque Dominus: “Si invenero Sodomae quinquaginta iustos in medio civitatis, dimittam omni loco propter eos”.

27. "Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!

27. Respondensque Abraham ait: “Ecce coepi loqui ad Dominum meum, cum sim pulvis et cinis.

28. Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori.

28. Quid, si forte minus quinquaginta iustis quinque fuerint? Delebis propter quinque universam urbem?”. Et ait: “Non delebo, si invenero ibi quadraginta quinque”.

29. "Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori.

29. Rursumque locutus est ad eum: “Si forte inventi fuerint ibi quadraginta?”. Ait: “Non percutiam propter quadraginta”.

30. "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset."

30. “Ne, quaeso, inquit, indignetur Dominus meus, si loquar. Si forte ibi inventi fuerint triginta?”. Respondit: “Non faciam, si invenero ibi triginta”.

31. "Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice."

31. “Ecce, ait, coepi loqui ad Dominum meum. Si forte inventi fuerint ibi viginti?”. Dixit: “Non interficiam propter viginti”.

32. "Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori.

32. “Obsecro, inquit, ne irascatur Dominus meus, si loquar adhuc semel. Si forte inventi fuerint ibi decem?”. Dixit: “Non delebo propter decem”.

33. Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

33. Abiit Dominus, postquam cessavit loqui ad Abraham; et ille reversus est in locum suum.