Knjiga Postanka, 8

1. Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

1. Recordatus autem Deus Noe cunctorumque animantium et omnium iumentorum, quae erant cum eo in arca, adduxit spiritum super terram, et imminutae sunt aquae.

2. Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

2. Et clausi sunt fontes abyssi et cataractae caeli, et prohibitae sunt pluviae de caelo.

3. Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,

3. Reversaeque sunt aquae de terra euntes et redeuntes et coeperunt minui post centum quinquaginta dies.

4. a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.

4. Requievitque arca mense septimo, decima septima die mensis super montes Ararat.

5. Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.

5. At vero aquae ibant et decrescebant usque ad decimum mensem; decimo enim mense, prima die mensis, apparuerunt cacumina montium.

6. Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji;

6. Cumque transissent quadraginta dies, aperiens Noe fenestram arcae, quam fecerat, dimisit corvum;

7. ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.

7. qui egrediebatur exiens et rediens, donec siccarentur aquae super terram.

8. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

8. Emisit quoque columbam a se, ut videret si iam cessassent aquae super faciem terrae.

9. Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.

9. Quae, cum non invenisset, ubi requiesceret pes eius, reversa est ad eum in arcam; aquae enim erant super universam terram. Extenditque manum et apprehensam intulit in arcam.

10. Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

10. Exspectatis autem ultra septem diebus aliis, rursum dimisit columbam ex arca.

11. Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

11. At illa venit ad eum ad vesperam portans ramum olivae virentibus foliis in ore suo. Intellexit ergo Noe quod cessassent aquae super terram.

12. Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.

12. Exspectavitque nihilominus septem alios dies; et emisit columbam, quae non est reversa ultra ad eum.

13. Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.

13. Igitur sescentesimo primo anno, primo mense, prima die mensis, siccatae sunt aquae super terram; et aperiens Noe tectum arcae, et ecce aspexit viditque quod exsiccata erat superficies terrae.

14. A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.

14. Mense secundo, septima et vicesima die mensis, arefacta est terra.

15. Tada Bog reèe Noi:

15. Locutus est autem Deus ad Noe dicens:

16. "Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.

16. “Egredere de arca tu et uxor tua, filii tui et uxores filiorum tuorum tecum.

17. Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"

17. Cuncta animantia, quae sunt apud te ex omni carne, tam in volatilibus quam in pecoribus et in universis reptilibus, quae reptant super terram, educ tecum, ut pullulent super terram et crescant et multiplicentur super eam”.

18. I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.

18. Egressus est ergo Noe et filii eius, uxor illius et uxores filiorum eius cum eo.

19. Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom.

19. Sed et omnia animantia, iumenta, volatilia et reptilia, quae reptant super terram, secundum genus suum egressa sunt de arca.

20. I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

20. Aedificavit autem Noe altare Domino; et tollens de cunctis pecoribus mundis et volucribus mundis obtulit holocausta super altare.

21. Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio.

21. Odoratusque est Dominus odorem suavitatis et locutus est Dominus ad cor suum: “Nequaquam ultra maledicam terrae propter homines, quia cogitatio humani cordis in malum prona est ab adulescentia sua. Non igitur ultra percutiam omnem animam viventem, sicut feci.

22. Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."

22. Cunctis diebus terrae, sementis et messis, frigus et aestus, aestas et hiems, dies et nox non requiescent”.