Knjiga Izlaska, 3

1. Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Božjega.

1. Moyses autem pascebat oves Iethro soceri sui sacerdotis Ma dian; cumque minasset gregem ultra desertum, venit ad montem Dei Horeb.

2. Anðeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

2. Apparuitque ei angelus Domini in flamma ignis de medio rubi; et videbat quod rubus arderet et non combureretur.

3. "Hajde da priðem, " reèe Mojsije, "i promotrim ovaj èudni prizor: zašto grm ne sagorijeva."

3. Dixit ergo Moyses: “Vadam et videbo visionem hanc magnam, quare non comburatur rubus”.

4. Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se.

4. Cernens autem Dominus quod pergeret ad videndum, vocavit eum Deus de medio rubi et ait: “Moyses, Moyses”. Qui respondit: “Adsum”.

5. "Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.

5. At ille: “Ne appropies, inquit, huc; solve calceamentum de pedibus tuis; locus enim, in quo stas, terra sancta est”.

6. Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

6. Et ait: “Ego sum Deus patris tui, Deus Abraham, Deus Isaac et Deus Iacob”. Abscondit Moyses faciem suam; non enim audebat aspicere contra Deum.

7. "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i èuo mu tužbu na tlaèitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

7. Cui ait Dominus: “Vidi afflictionem populi mei in Aegypto et clamorem eius audivi propter duritiam exactorum eorum.

8. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teèe med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.

8. Et sciens dolorem eius descendi, ut liberem eum de manibus Aegyptiorum et educam de terra illa in terram bonam et spatiosam, in terram, quae fluit lacte et melle, ad loca Chananaei et Hetthaei et Amorraei et Pherezaei et Hevaei et Iebusaei.

9. Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipæani tlaèe.

9. Clamor ergo filiorum Israel venit ad me, vidique afflictionem eorum, qua ab Aegyptiis opprimuntur;

10. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta."

10. sed veni, mittam te ad pharaonem, ut educas populum meum, filios Israel, de Aegypto”.

11. "Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!"

11. Dixitque Moyses ad Deum: “Quis sum ego, ut vadam ad pharaonem et educam filios Israel de Aegypto?”.

12. "Ja æu biti s tobom", nastavi. "I ovo æe ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu æete iskazati štovanje na ovome brdu."

12. Qui dixit ei: “Ego ero tecum; et hoc habebis signum quod miserim te: cum eduxeris populum de Aegypto, servietis Deo super montem istum”.

13. Nato Mojsije reèe Bogu: "Ako doðem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što æu im odgovoriti?"

13. Ait Moyses ad Deum: “Ecce, ego vadam ad filios Israel et dicam eis: Deus patrum vestrorum misit me ad vos. Si dixerint mihi: "Quod est nomen eius?" quid dicam eis?”.

14. "Ja sam koji jesam", reèe Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

14. Dixit Deus ad Moysen: “Ego sum qui sum”. Ait: “Sic dices filiis Israel: Qui sum misit me ad vos”.

15. Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako æe me zvati od koljena do koljena."

15. Dixitque iterum Deus ad Moysen: “Haec dices filiis Israel: Dominus, Deus patrum vestrorum, Deus Abraham, Deus Isaac et Deus lacob, misit me ad vos; hoc nomen mihi est in aeternum, et hoc memoriale meum in generationem et generationem.

16. "Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se èini u Egiptu.

16. Vade et congrega seniores Israel et dices ad eos: Dominus, Deus patrum vestrorum, apparuit mihi, Deus Abraham, Deus Isaac et Deus Iacob, dicens: Visitans visitavi vos et vidi omnia, quae acciderunt vobis in Aegypto;

17. Odluèio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teèe med i mlijeko!'

17. et dixi: Educam vos de afflictione Aegypti in terram Chananaei et Hetthaei et Amorraei et Pherezaei et Hevaei et Iebusaei, ad terram fluentem lacte et melle.

18. Oni æe te poslušati. Onda poði sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.'

18. Et audient vocem tuam; ingredierisque tu et seniores Israel ad regem Aegypti, et dicetis ad eum: Dominus, Deus Hebraeorum, occurrit nobis; et nunc eamus viam trium dierum in solitudinem, ut immolemus Domino Deo nostro.

19. Znam ja da vas egipatski kralj neæe pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom.

19. Sed ego scio quod non dimittet vos rex Aegypti, ut eatis, nisi per manum validam.

20. Zato æu ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim èudesima što æu ih u njemu izvesti. Poslije æe vas pustiti.

20. Extendam enim manum meam et percutiam Aegyptum in cunctis mirabilibus meis, quae facturus sum in medio eius; post haec dimittet vos.

21. Dobro æu raspoložiti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete, neæete poæi praznih ruku.

21. Daboque gratiam populo huic coram Aegyptiis, et, cum egrediemini, non exibitis vacui.

22. Svaka æe žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri. Tako æete oplijeniti Egipæane."

22. Sed postulabit mulier a vicina sua et ab hospita sua vasa argentea et aurea ac vestes; ponetisque eas super filios et filias vestras et spoliabitis Aegyptum”.