Jeremija, 5

1. Proðite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako naðete ijednoga èovjeka koji èini pravo i traži istinu, oprostit æu ovom gradu" - rijeè je Jahvina.

1. Circuite vias Ierusalem et aspicite et considerate et quaerite in plateis eius, an inveniatis virum, an sit qui faciat iudicium et quaerentem fidem, et propitius ero ei.

2. Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.

2. Quod si etiam “Vivit Dominus!” dixerint, certe falso iurabunt.

3. Jahve, nisu li oèi tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Èelo im je tvrðe od litice, odbijaju da se obrate.

3. Domine, nonne oculi tui respiciunt fidem? Percussisti eos, et non doluerunt, attrivisti eos, et renuerunt accipere disciplinam: induraverunt facies suas supra petram, noluerunt reverti.

4. Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.

4. Ego autem dixi: “Ecce pauperes illi stulte agunt, quia ignorant viam Domini, iudicium Dei sui.

5. Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše.

5. Ibo igitur ad optimates et loquar eis; ipsi enim noverunt viam Domini, iudicium Dei sui”. Ecce hi simul confregerunt iugum, ruperunt vincula.

6. I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziðe iz njih bit æe rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.

6. Idcirco percussit eos leo de silva, lupus deserti vastabit eos, pardus vigilans super civitates eorum: omnis, qui egressus fuerit ex eis, lacerabitur, quia multiplicatae sunt praevaricationes eorum, confortatae sunt aversiones eorum.

7. "Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uèiniše, u bludnièinu kuæu nagrnuše.

7. “Super quo propitius tibi esse potero? Filii tui dereliquerunt me et iuraverunt in his, qui non sunt dii; saturavi eos, et moechati sunt et in domum meretricis gregatim confluebant.

8. Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga.

8. Equi impinguati et admissarii facti sunt: unusquisque ad uxorem proximi sui hinniebat.

9. Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

9. Numquid super his non visitabo, dicit Dominus, et in gente tali non ulciscetur anima mea?

10. Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Išèupajte sve èokote jer nisu Jahvini.

10. Ascendite muros eius et dissipate, consummationem autem nolite facere; auferte propagines eius, quia non sunt Domini.

11. Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - rijeè je Jahvina.

11. Praevaricatione enim praevaricata est in me domus Israel et domus Iudae”, ait Dominus.

12. Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neæe snaæi, neæemo iskusiti ni gladi ni maèa!

12. Negaverunt Dominum et dixerunt: “Non est ipse; neque veniet super nos malum, et gladium et famem non videbimus.

13. [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meðu njima!"

13. Prophetae erunt in ventum, et responsum non est in eis. Haec ergo evenient illis”.

14. Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što æe im se zbiti: U oganj æu pretvoriti svoje rijeèi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre.

14. Propterea haec dicit Dominus, Deus exercituum: “Quia locuti estis verbum istud, ecce ego do verba mea in ore tuo in ignem et populum istum in ligna, et vorabit eos.

15. Evo, dovest æu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeè je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neæeš znati, ni razumjeti što govori.

15. Ecce ego adducam super vos gentem de longinquo, domus Israel, ait Dominus, gentem robustam, gentem antiquam, gentem, cuius ignorabis linguam nec intelleges quid loquatur.

16. Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.

16. Pharetra eius quasi sepulcrum patens universi fortes.

17. On æe proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kæeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožðe i smokve tvoje, razorit æe ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš."

17. Et comedet segetes tuas et panem tuum, devorabit filios tuos et filias tuas, comedet gregem tuum et armenta tua, comedet vineam tuam et ficum tuam; et conteret urbes munitas tuas, in quibus tu habes fiduciam, gladio.

18. "Ali ni tada - rijeè je Jahvina - neæu te posve uništiti.

18. Verumtamen et in diebus illis, ait Dominus, non faciam in vobis consummationem”.

19. A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, uèini sve ovo?' ti æeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuðim bogovima u svojoj zemlji, služit æete tuðincu u zemlji koja nije vaša!'"

19. Quod si dixeritis: “Quare fecit nobis Dominus Deus noster haec omnia?”, dices ad eos: “Sicut dereliquistis me et servistis diis alienis in terra vestra, sic servietis alienis in terra non vestra”.

20. "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:

20. Annuntiate hoc domui Iacob et auditum facite in Iuda dicentes:

21. Èujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oèi imaju, a ne vide, uši imaju, a ne èuju!

21. “Audi, popule stulte, qui non habes cor, qui habentes oculos non vident, et aures et non audiunt.

22. Zar se mene neæete bojati - rijeè je Jahvina - zar neæete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeènu meðu koje nikad neæe prijeæi: ono se biba, al' je nemoæno, valovi mu huèe, ali prijeæi neæe.

22. Numquid me non timebitis, ait Dominus, et a facie mea non trepidabitis? Qui posui arenam terminum mari, praeceptum sempiternum, quod non praeteribit; et commovebuntur et non poterunt, et intumescent fluctus eius, et non transibunt illud”.

23. No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova!

23. Populo autem huic factum est cor contumax et rebelle; recesserunt et abierunt

24. Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi èas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam èuva tjedne odreðene za žetvu.'

24. et non dixerunt in corde suo: “Metuamus Dominum Deum nostrum, qui dat nobis pluviam temporaneam et serotinam in tempore suo, hebdomadas statutas messis custodientem nobis”.

25. Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje.

25. Iniquitates vestrae declinaverunt haec, et peccata vestra prohibuerunt bonum a vobis,

26. Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptièari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.

26. quia inventi sunt in populo meo impii, insidiantes quasi incurvati aucupes, laqueos ponentes ad capiendos viros.

27. Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuæe pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,

27. Sicut decipula plena avibus, sic domus eorum plenae dolo; ideo magnificati sunt et ditati,

28. tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreæu, ne mare za pravo sirotinje.

28. incrassati sunt et impinguati: et transgressi sunt terminos mali. Causam non iudicaverunt, causam pupilli, ut ipsi prospere agant, et iudicium pauperum non iudicaverunt.

29. Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

29. Numquid super his non visitabo, dicit Dominus, aut super gentem huiuscemodi non ulciscetur anima mea?

30. Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

30. Stupor et mirabilia facta sunt in terra:

31. proroci laž prorièu, a sveæenici pouèavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što æete raditi na kraju?

31. prophetae prophetabant mendacium, et sacerdotes applaudebant manibus suis, et populus meus dilexit talia. Quid igitur facietis in novissimo eius?