Otkrivenje, 16

1. I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete, izlijte sedam èaša gnjeva Božjega na zemlju!"

1. Et audivi vocem magnam de templo dicentem septem an gelis: “Ite et effundite septem phialas irae Dei in terram”.

2. Ode prvi i izli svoju èašu na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

2. Et abiit primus et effudit phialam suam in terram; et factum est vulnus saevum ac pessimum in homines, qui habebant characterem bestiae, et eos, qui adorabant imaginem eius.

3. Drugi izli svoju èašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te izginu sve živo u moru.

3. Et secundus effudit phialam suam in mare; et factus est sanguis tamquam mortui, et omnis anima vivens mortua est, quae est in mari.

4. Treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.

4. Et tertius effudit phialam suam in flumina et in fontes aquarum; et factus est sanguis.

5. I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio!

5. Et audivi angelum aquarum dicentem: “Iustus es, qui es et qui eras, Sanctus, quia haec iudicasti;

6. Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"

6. quia sanguinem sanctorum et prophetarum fuderunt, et sanguinem eis dedisti bibere: digni sunt!”.

7. I zaèujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"

7. Et audivi altare dicens: “Etiam, Domine, Deus omnipotens, vera et iusta iudicia tua!”.

8. Èetvrti izli svoju èašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.

8. Et quartus effudit phialam suam in solem; et datum est illi aestu afficere homines in igne.

9. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.

9. Et aestuaverunt homines aestu magno; et blasphemaverunt nomen Dei habentis potestatem super has plagas et non egerunt paenitentiam, ut darent illi gloriam.

10. Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke

10. Et quintus effudit phialam suam super thronum bestiae; et factum est regnum eius tenebrosum, et commanducaverunt linguas suas prae dolore

11. i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obratiše od djela svojih.

11. et blasphemaverunt Deum caeli prae doloribus suis et vulneribus suis et non egerunt paenitentiam ex operibus suis.

12. Šesti izli svoju èašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva.

12. Et sextus effudit phialam suam super flumen illud magnum Euphraten; et exsiccata est aqua eius, ut praepararetur via regibus, qui sunt ab ortu solis.

13. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha neèista, kao žabe.

13. Et vidi de ore draconis et de ore bestiae et de ore pseudoprophetae spiritus tres immundos velut ranas;

14. To su dusi zloduha što èine znamenja, a poðoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

14. sunt enim spiritus daemoniorum facientes signa, qui procedunt ad reges universi orbis congregare illos in proelium diei magni Dei omnipotentis.

15. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i èuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!

15. Ecce venio sicut fur. Beatus, qui vigilat et custodit vestimenta sua, ne nudus ambulet, et videant turpitudinem eius.

16. I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

16. Et congregavit illos in locum, qui vocatur Hebraice Harmagedon.

17. I sedmi izli svoju èašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe jak glas i viknu: "Svršeno je!"

17. Et septimus effudit phialam suam in aerem; et exivit vox magna de templo a throno dicens: “Factum est!”.

18. I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.

18. Et facta sunt fulgura et voces et tonitrua, et terraemotus factus est magnus, qualis numquam fuit, ex quo homo fuit super terram, talis terraemotus sic magnus.

19. I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz èaše vina gnjevne srdžbe Božje.

19. Et facta est civitas magna in tres partes, et civitates gentium ceciderunt. Et Babylon magna venit in memoriam ante Deum dare ei calicem vini indignationis irae eius.

20. I pobjegoše svi otoci, išèezoše gore,

20. Et omnis insula fugit, et montes non sunt inventi.

21. a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bijaše silno veliko.

21. Et grando magna sicut talentum descendit de caelo in homines; et blasphemaverunt homines Deum propter plagam grandinis, quoniam magna est plaga eius nimis.