Otkrivenje, 14

1. I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto èetrdeset i èetiri tisuæe - na èelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

1. Et vidi: et ecce Agnus stans supra montem Sion, et cum illo centum quadraginta quattuor milia, habentes nomen eius et nomen Patris eius scriptum in frontibus suis.

2. I zaèujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji zaèuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.

2. Et audivi vocem de caelo tamquam vocem aquarum multarum et tamquam vocem tonitrui magni; et vox, quam audivi, sicut citharoedorum citharizantium in citharis suis.

3. Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred èetiri biæa i pred starješinama. Nitko ne mogaše nauèiti te pjesme doli one sto èetrdeset i èetiri tisuæe - otkupljeni sa zemlje.

3. Et cantant quasi canticum novum ante thronum et ante quattuor animalia et seniores. Et nemo poterat discere canticum, nisi illa centum quadraginta quattuor milia, qui empti sunt de terra.

4. Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poðe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

4. Hi sunt qui cum mulieribus non sunt coinquinati, virgines enim sunt. Hi qui sequuntur Agnum, quocumque abierit. Hi empti sunt ex hominibus primitiae Deo et Agno;

5. na ustima se njihovim laž ne naðe, neporoèni su.

5. et in ore ipsorum non est inventum mendacium: sine macula sunt.

6. I vidjeh: drugi jedan anðeo leti posred neba s evanðeljem vjeènim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.

6. Et vidi alterum angelum volantem per medium caelum, habentem evangelium aeternum, ut evangelizaret super sedentes in terra et super omnem gentem et tribum et linguam et populum;

7. Vièe iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doðe èas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!"

7. dicens magna voce: “Timete Deum et date illi gloriam, quia venit hora iudicii eius; et adorate eum, qui fecit caelum et terram et mare et fontes aquarum”.

8. Za njim eto drugog anðela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!"

8. Et alius angelus secutus est dicens: “Cecidit, cecidit Babylon illa magna, quae a vino irae fornicationis suae potionavit omnes gentes!”.

9. Za njima eto i treæeg anðela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku,

9. Et alius angelus tertius secutus est illos dicens voce magna: “Si quis adoraverit bestiam et imaginem eius et acceperit characterem in fronte sua aut in manu sua,

10. pit æe vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èaši srdžbe njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu.

10. et hic bibet de vino irae Dei, quod mixtum est mero in calice irae ipsius, et cruciabitur igne et sulphure in conspectu angelorum sanctorum et ante conspectum Agni.

11. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim."

11. Et fumus tormentorum eorum in saecula saeculorum ascendit, nec habent requiem die ac nocte, qui adoraverunt bestiam et imaginem eius, et si quis acceperit characterem nominis eius”.

12. U tom je postojanost svetih - onih što èuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

12. Hic patientia sanctorum est, qui custodiunt mandata Dei et fidem Iesu.

13. I zaèujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoèinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!"

13. Et audivi vocem de caelo dicentem: “Scribe: Beati mortui, qui in Domino moriuntur amodo. Etiam, dicit Spiritus, ut requiescant a laboribus suis; opera enim illorum sequuntur illos”.

14. I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Èovjeèji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp.

14. Et vidi: et ecce nubem candidam, et supra nubem sedentem quasi Filium hominis, habentem super caput suum coronam auream et in manu sua falcem acutam.

15. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama vièuæi iza glasa onomu što sjedi na oblaku: "Mahni srpom i žanji jer doðe èas žetvi, zrela je žetva zemaljska!"

15. Et alter angelus exivit de templo clamans voce magna ad sedentem super nubem: “Mitte falcem tuam et mete, quia venit hora, ut metatur, quoniam aruit messis terrae”.

16. I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.

16. Et misit, qui sedebat supra nubem, falcem suam in terram, et messa est terra.

17. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp.

17. Et alius angelus exivit de templo, quod est in caelo, habens et ipse falcem acutam.

18. I od žrtvenika iziðe drugi anðeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: "Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožðe!"

18. Et alius angelus de altari, habens potestatem supra ignem, et clamavit voce magna ad eum, qui habebat falcem acutam, dicens: “Mitte falcem tuam acutam et vindemia botros vineae terrae, quoniam maturae sunt uvae eius”.

19. I anðeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.

19. Et misit angelus falcem suam in terram et vindemiavit vineam terrae et misit in lacum irae Dei magnum.

20. Gazila se kaca izvan grada te poteèe krv iz kace konjima do uzda, tisuæu i šest stotina stadija uokolo.

20. Et calcatus est lacus extra civitatem, et exivit sanguis de lacu usque ad frenos equorum per stadia mille sescenta.