Levitski zakonik, 5

1. "Zgriješi li tko tako što èuje rijeèi proklinjanja a odbije da svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi;

1. Si peccaverit anima et audiverit vocem iurantis testisque fuerit, quod aut ipse vidit aut comperit, si non indicaverit, iniquitatem portabit;

2. ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv neèista živinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane neèist i odgovoran;

2. vel si anima tetigerit aliquid immundum, sive cadaver bestiae sit aut iumenti vel reptilis, et absconditum fuerit ab eo, ipse immundus et reus erit;

3. ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to što mu drago od èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran;

3. aut si tetigerit quidquam de immunditia hominis iuxta omnem impuritatem, qua pollui solet, absconditumque fuerit ab eo, sed ipse cognoverit postea, subiacebit delicto;

4. nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se veæ èovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran;

4. aut si anima temere iuraverit et protulerit labiis suis, ut vel male quid faceret vel bene iuxta omnia, quae homines temere iurant, absconditumque fuerit ab eo, sed ipse postea intellexerit, delicto subiacebit;

5. ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna poèinjeni grijeh.

5. si ergo reus factus fuerit uno ex istis, confiteatur peccatum suum

6. I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od njegova grijeha."

6. et offerat Domino sacrificium delicti pro peccato suo agnam de gregibus sive capram ut sacrificium pro peccato; expiabitque eum sacerdos a peccato eius.

7. "Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubiæa; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu.

7. Sin autem non potuerit offerre pecus, offerat ut sacrificium pro delicto duos turtures vel duos pullos columbarum Domino: unum in sacrificium pro peccato et alterum in holocaustum;

8. Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono što je odreðeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida.

8. dabitque eos sacerdoti, qui primum offerens ut sacrificium pro peccato retorquebit caput eius ad pennulas, ita ut collo haereat et non penitus abrumpatur;

9. Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica.

9. et asperget de sanguine eius parietem altaris; quidquid autem reliquum fuerit, faciet destillare ad fundamentum eius: sacrificium pro peccato est.

10. Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, i bit æe mu oprošteno.

10. Alterum vero adolebit holocaustum, ut fieri solet; expiabitque eum sacerdos a peccato eius, et dimittetur ei.

11. Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubiæa, neka Jahvi, u zadovoljštinu za poèinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica.

11. Quod si non quiverit manus eius offerre duos turtures aut duos pullos columbarum, offeret pro peccato suo similae partem ephi decimam in sacrificium pro peccato; non mittet in eam oleum, nec turis aliquid imponet, quia sacrificium pro peccato est.

12. Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u èast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica.

12. Tradetque eam sacerdoti, qui, plenum ex toto pugillum in memoriale hauriens, cremabit in altari super incensis Domini: sacrificium pro peccato est.

13. Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od žrtve prinosnice."

13. Et expiabit eum sacerdos et peccatum eius in uno ex his casibus, et propitius erit Dominus. Reliquam vero partem sacerdos habebit sicut in oblatione similae”.

14. Još reèe Jahve Mojsiju:

14. Locutus est Dominus ad Moysen dicens:

15. "Ako tko poèini pronevjerenje ogriješivši se nehotièno o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela.

15. “Anima, si praevaricans per errorem in his, quae Domino sunt sanctificata, peccaverit, offeret sacrificium pro delicto arietem immaculatum de gregibus iuxta aestimationem argenti siclorum pondere sanctuarii in paenitentiam;

16. Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit æe mu oprošteno.

16. ipsumque, quod intulit damni, restituet et quintam partem ponet supra tradens sacerdoti, qui expiabit eum offerens arietem, et dimittetur ei.

17. Ako tko i ne znajuæi pogriješi i uèini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.

17. Anima, si peccaverit per ignorantiam feceritque unum ex his, quae Domini lege prohibentur, et peccati rea portaverit iniquitatem suam,

18. Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je poèinio u neznanju, i bit æe mu oprošteno.

18. offeret arietem immaculatum de gregibus iuxta aestimationem sacerdoti, qui expiabit eum ab eo, quod nesciens fecerit, et dimittetur ei:

19. To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi."

19. sacrificium pro delicto est, delinquens deliquit in Dominum”.

20. Jahve još reèe Mojsiju:

20. Locutus est Dominus ad Moysen dicens:

21. "Kad se tko ogriješi i poèini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili iskorištavanjem svoga bližnjega;

21. “Anima, quae peccaverit et, contempto Domino, negaverit proximo suo depositum, quod fidei eius creditum fuerat, vel vi aliquid extorserit aut calumniam fecerit,

22. ili, naðe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga èovjek može uèiniti;

22. sive rem perditam invenerit et infitians insuper peierarit in uno ex omnibus, in quibus peccare solent homines,

23. ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je kraðom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao;

23. si quis sic peccaverit et deliquerit, reddet omnia, quae per rapinam vel calumniam abstulerit vel deposita retinuerit vel perdita invenerit

24. ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju.

24. vel de quibus peierarit, et restituet integra et quintam insuper addet partem domino, cui damnum intulerat, in die sacrificii pro delicto.

25. Neka potom sveæeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

25. Sacrificium pro delicto offeret Domino: arietem immaculatum de grege iuxta aestimationem;

26. a sveæenik neka nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit æe mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."

26. qui expiabit eum coram Domino, et dimittetur illi pro singulis, quae faciendo peccaverit”.